Bernarda Škegro diplomirana je psihologinja i edukantica psihoterapije koja na Ordinacija.hr stručnim i izravnim tekstovima inspirira čitatelje, otkriva važnost mentalnog zdravlja te dijeli praktične savjete za bolje suočavanje sa životnim izazovima.
Snaga se danas slavi bez zadrške. Biti jak znači biti samostalan, izdržljiv. Često čujemo (a možda i sami s ponosom izgovaramo) rečenice poput „Ne treba mi nitko“, „Sve mogu sama“.
Psihološka snaga sama po sebi nije problem. Ona je važan resurs i svakom od nas pomaže da se nosimo sa stresnim situacijama i teškim životnim okolnostima, da preživimo i nastavimo dalje. Problem nastaje kada snaga nije izbor, već jedina mogućnost. Kad ne postoji pitanje „Kako sam?“, nego „Koliko još mogu izdržati?“.
Snaga kao strategija preživljavanja
Mnogi ljudi koji mi dolaze na psihološko savjetovanje za sebe će reći da su jaki. No, većina jednostavno nije imala drugu opciju. Morali su naučiti biti jaki vrlo rano – zbog gubitka bliskih članova obitelji, zlostavljanja, razvoda roditelja, nametnutih odgovornosti koje nisu bile primjerene dobi.
Snaga je bila strategija preživljavanja. Naučili su ne opterećivati druge. Ne tražiti pomoć. Ne pokazivati slabost.
Rigidna navika koja nas iscrpljuje
Međutim, ono što nam je nekad pomagalo, u jednom trenutku može postati naš najveći uteg. Snaga koja nam je nekad bila mehanizam da preživimo može postati rigidna navika i izazivati nam emocionalnu iscrpljenost, stres, izolaciju.
Osoba koja uvijek mora biti jaka nema prostora za tugu, strah, umor. Emocije se moraju potisnuti. A onda ponekad tijelo progovori pa krenu nesanica, bolovi, iscrpljenost, panični napadaji. Snaga tada više nije izvor stabilnosti, već nemira. Snaga tada ne štiti, nego troši.
U međuljudskim odnosima, „jaki“ ljudi često su usamljeni. Drugima i sebi govore „Dobro sam“ čak i u situacijama kada je očito da nisu dobro. Teško im je ostvariti bliskost s drugima jer stalno nose ulogu onoga koji ima sve pod kontrolom i koji je uvijek dobro.
Razlika snage i rigidnosti
Važno je razlikovati snagu od rigidnosti. Rigidnost nam govori da uvijek sve trebamo držati pod kontrolom. Da ne smijemo pokazati kako se zaista osjećamo. Da ne smijemo reći „Treba mi pomoć“, „Ne mogu sve sama“. Izolira nas od drugih. Govori nam da ne smijemo pokazati kad nam je svega previše i da trebamo pomoć.
Za razliku od rigidnosti, snaga je fleksibilna. Zna kada preuzeti odgovornost, ali i kada tražiti pomoć. Zna verbalizirati vlastite potrebe. Stati kada je potrebno. Tražiti podršku. Uz snagu rastemo kao osobe, povezujemo se s drugima, ostvarujemo bliskost.
Olakšanje kao znak spremnosti na promjenu
Mnogi ljudi u terapijskom prostoru po prvi put u životu izgovore rečenice „Treba mi pomoć“ ili „Ne mogu više sve sama“. One ne dolaze lako, ali dolaze s ogromnim olakšanjem. A to olakšanje je znak spremnosti na promjenu. Terapijski proces pomaže osvijestiti koja nas snaga štiti, a koja iscrpljuje. Kako tražiti i prihvatiti podršku. Kako izraziti svoje emocije bez osjećaja slabosti ili krivnje. Kako postaviti zdrave granice, pokazati ranjivost, a istodobno ostvariti bliskost.
Dopuštenje da ne možemo uvijek sve sami nije u suprotnosti sa snagom. Ja sam jaka osoba i istodobno se oslanjam na druge kad mi treba njihova pomoć i kad ne mogu sama.
Prava snaga je izbor
Stoga, možda je vrijeme da napravimo novu definiciju snage. Snažna osoba nije ona koja sve može sama, već ona koja zna svoje granice. Nije ona koja nikada ne padne, nego ona koja kad padne pozove nekoga da joj pruži ruku.
Prava snaga leži u tome da možemo pustiti druge ljude sebi blizu i dopustiti si ranjivost. Reći kako se zaista osjećamo. Bez iskrenih odnosa i ranjivosti nema ni prave bliskosti. Ni sa sobom, ni s drugima.
Prava snaga nije prisila, već svjesni izbor. Ona uključuje otvorenost i spremnost na traženje podrške. Oslobađa nas od pritiska.
I možda vrijedi stati i zapitati se: Što bi se dogodilo kada bih sebi dopustila da ne budem uvijek jaka? Bih li izgubila poštovanje drugih ili bih napokon prestala gubiti sebe?
U svijetu koji nagrađuje izdržljivost, a rijetko pita za cijenu, pravo pitanje nije mogu li još izdržati već trebam li.
(Piše: Bernarda Škegro)
