Iako je riječ o dobroćudnom stanju, povećana prostata može postupno uzrokovati sve izraženije smetnje s mokrenjem – pravovremeno prepoznavanje simptoma ključno je za uspješno liječenje i očuvanje kvalitete života.
Benigna hiperplazija prostate (BHP), poznata i kao povećana prostata, jedno je od najčešćih stanja kod muškaraca srednje i starije životne dobi. Riječ je o dobroćudnom povećanju prostate – male žlijezde smještene ispod mokraćnog mjehura koja ima važnu ulogu u stvaranju sjemene tekućine. Iako sama po sebi nije zloćudna bolest, BHP može značajno utjecati na kvalitetu života zbog tegoba s mokrenjem.
Kako godine prolaze, prostata prirodno može rasti. Kod nekih muškaraca to povećanje ostaje bez simptoma, dok kod drugih dovodi do različitih urinarnih smetnji. Problem nastaje kada povećana prostata počne pritiskati mokraćnu cijev (uretru), otežavajući normalan protok mokraće.
Kako se BHP očituje?
Simptomi povećane prostate razvijaju se postupno i često se pogoršavaju kroz vrijeme, iako kod nekih muškaraca mogu ostati stabilni ili se čak djelomično povući.
Najčešće tegobe uključuju učestalu potrebu za mokrenjem, osobito noću, zatim otežano započinjanje mokrenja te slab i isprekidan mlaz mokraće. Mnogi pacijenti opisuju i osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura, kao i kapanje mokraće nakon mokrenja.
Kod izraženijih oblika bolesti može doći do ozbiljnijih problema poput nemogućnosti mokrenja, infekcija mokraćnog sustava ili pojave krvi u mokraći.
Važno je naglasiti da veličina prostate ne mora nužno odgovarati težini simptoma – neki muškarci s blago povećanom prostatom imaju izražene tegobe, dok drugi s jako povećanom prostatom mogu imati minimalne simptome ili ih uopće nemaju.
Kada simptomi nisu samo prostata
Iako je BHP najčešći uzrok ovakvih tegoba, slične simptome mogu izazvati i druga stanja. Među njima su:
- infekcije mokraćnog sustava,
- upala prostate,
- suženje mokraćne cijevi,
- kamenci u mokraćnom mjehuru ili bubrezima,
- neurološki poremećaji koji utječu na kontrolu mokraćnog mjehura.
Također, određeni lijekovi, poput nekih analgetika, antidepresiva ili lijekova za prehladu i alergije, mogu pogoršati ili oponašati simptome povećane prostate. Zbog toga je važno ne zanemarivati simptome i javiti se liječniku, kako bi se postavila točna dijagnoza i isključili drugi mogući uzroci.
Dijagnostika: od pregleda do detaljnih testova
Procjena povećane prostate započinje razgovorom s liječnikom i kliničkim pregledom, najčešće digitorektalnim pregledom kojim se procjenjuje veličina i struktura prostate.
U dijagnostici se koriste i laboratorijske pretrage mokraće kako bi se isključile infekcije ili druge abnormalnosti. Često se određuje i PSA vrijednost (prostata-specifični antigen), koja može pomoći u procjeni rizika, iako sama po sebi ne znači prisutnost raka.
Kod složenijih slučajeva mogu se koristiti ultrazvuk mokraćnog sustava, mjerenje količine zaostale mokraće nakon mokrenja te različite urodinamske pretrage koje procjenjuju funkciju mokraćnog mjehura i protok mokraće.
U određenim situacijama radi se i cistoskopija, endoskopski pregled mokraćne cijevi i mjehura, osobito ako se planira operativno liječenje ili postoji sumnja na druge bolesti.
Kako izgleda liječenje?
Liječenje BHP-a uvijek se prilagođava simptomima, veličini prostate i općem zdravstvenom stanju pacijenta. U blažim slučajevima moguće je praćenje bez terapije, dok se kod izraženijih tegoba primjenjuju lijekovi ili različiti zahvati.
Najčešće se koriste lijekovi koji opuštaju mišiće prostate i mokraćnog mjehura, čime se poboljšava protok mokraće i brzo ublažavaju simptomi. Druga skupina lijekova djeluje dugoročno, smanjujući veličinu prostate kroz nekoliko mjeseci. Postoje i lijekovi koji istovremeno mogu pomoći kod urinarnih tegoba i erektilne funkcije.
Iako su učinkoviti, mnogi od ovih lijekova zahtijevaju dugotrajno ili doživotno uzimanje, uz moguće nuspojave poput vrtoglavice, promjena u ejakulaciji ili smanjenog libida.
Minimalno invazivni zahvati: sve popularnija opcija
Posljednjih godina razvijene su brojne moderne, manje invazivne metode liječenja koje nude brži oporavak i manje nuspojava. Jedna od njih je Urolift, kod koje se implantatima mehanički podiže tkivo prostate kako bi se oslobodio prolaz mokraći. Prednost ovog zahvata je očuvanje spolne funkcije i brz oporavak.
Druga metoda je Rezum, koja koristi energiju vodene pare za uništavanje viška tkiva prostate. Učinak se razvija postupno kroz nekoliko tjedana, a poboljšanje simptoma može biti dugotrajno.
Embolizacija arterija prostate (PAE) radi se u radiološkim centrima i uključuje smanjenje dotoka krvi u prostatu, što dovodi do njezina postupnog smanjenja. Ova metoda posebno je korisna kod većih prostata i pacijenata koji žele izbjeći klasične operacije.
Klasične operacije i laserske metode
Kod težih oblika bolesti ili većih prostata primjenjuju se kirurški zahvati. Zlatni standard i dalje je transuretralna resekcija prostate (TURP), kojom se uklanja višak tkiva i oslobađa mokraćni kanal.
Jedna od najmodernijih metoda je HoLEP, laserski zahvat kojim se prostata uklanja kroz mokraćnu cijev bez rezova. Ova metoda omogućuje vrlo učinkovito uklanjanje većeg volumena tkiva te dugoročno dobre rezultate, iako oporavak može uključivati privremene simptome poput pečenja, krvi u mokraći ili prolaznog nekontroliranog mokrenja.
Oporavak i život nakon zahvata
Nakon operativnog ili minimalno invazivnog liječenja, većina pacijenata osjeća postupno poboljšanje simptoma. U početku se mogu javiti prolazne tegobe poput učestalijeg mokrenja, pečenja ili prisutnosti krvi u mokraći, što se s vremenom smiruje.
Povratak svakodnevnim aktivnostima obično je brz, osobito nakon minimalno invazivnih zahvata, dok je nakon operacija potreban nešto duži oporavak i određena ograničenja fizičke aktivnosti.
(Ordinacija.hr)
