Kaposijev sarkom je rijetka vrsta raka koja uzrokuje pojavu karakterističnih crvenih, ljubičastih ili smeđih lezija na koži, sluznicama i unutarnjim organima. Iako je usko povezan s humanim herpesvirusom 8, za njegov razvoj ključan je oslabljeni imunološki sustav.
Kaposijev sarkom je zloćudna bolest koja potječe od endotelnih stanica koje oblažu krvne i limfne žile. Razlikuje se od mnogih drugih vrsta raka po tome što se maligne lezije mogu istovremeno pojaviti na više mjesta u tijelu. Te promjene, koje se najčešće manifestiraju na koži, sastoje se od tumorskih stanica, novostvorenih krvnih žila i crvenih i bijelih krvnih stanica, što im daje prepoznatljivu crvenu, ljubičastu ili smeđu boju. Iako u početku mogu izgledati kao bezopasne mrlje, modrice ili čvorići, s vremenom mogu rasti, spajati se, pa čak i ulcerirati, uzrokujući bol i oticanje.
Značajan pad imuniteta
Iza svih oblika ove bolesti stoji infekcija humanim herpesvirusom 8 (HHV-8). Međutim, važno je naglasiti da velika većina ljudi zaraženih ovim virusom nikada ne razvije sarkom. HHV-8 može godinama mirovati u tijelu, a bolest se aktivira tek kada dođe do značajnog pada imuniteta. Upravo je oslabljeni obrambeni sustav okidač koji omogućuje virusu da potakne nekontroliranu proliferaciju stanica i razvoj tumora. Zbog toga se rizik dramatično povećava kod osoba s kompromitiranim imunitetom, bilo zbog bolesti poput HIV-a ili zbog lijekova koji se koriste nakon transplantacije organa.
Ovisno o populaciji koju pogađa i kliničkim okolnostima, Kaposijev sarkom dijeli se na nekoliko glavnih tipova. Klasični tip najčešće se javlja kod starijih muškaraca a karakterizira ga spor tijek s lezijama pretežno na nogama i stopalima. Ti pacijenti imaju i rizik od razvoja drugog karcinoma, najčešće ne-Hodgkinovog limfoma. Jatrogeni, odnosno transplantacijski Kaposijev sarkom, razvija se kod pacijenata koji uzimaju imunosupresivne lijekove. Najpoznatiji i najagresivniji oblik je epidemijski Kaposijev sarkom, koji se javlja kod osoba zaraženih HIV-om i bio je jedna od bolesti koje definiraju AIDS.
Kada lezije zahvate limfne čvorove, mogu blokirati protok limfe i uzrokovati bolno oticanje udova, poznato kao limfedem. Zahvaćenost gastrointestinalnog trakta, od usta do crijeva, može rezultirati poteškoćama pri gutanju, bolovima u trbuhu, unutarnjim krvarenjem, mučninom i proljevom.
Iako su kožne promjene najočitiji znak, Kaposijev sarkom može zahvatiti i unutarnje dijelove tijela, što dovodi do ozbiljnijih simptoma. Kada lezije zahvate limfne čvorove, mogu blokirati protok limfe i uzrokovati bolno oticanje udova, poznato kao limfedem. Zahvaćenost gastrointestinalnog trakta, od usta do crijeva, može rezultirati poteškoćama pri gutanju, bolovima u trbuhu, unutarnjim krvarenjem, mučninom i proljevom. Posebno je opasno kada se lezije pojave u plućima, jer to može izazvati otežano disanje, kronični kašalj, pa čak i iskašljavanje krvi, što zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
Od pregleda do biopsije
Put do dijagnoze započinje detaljnim fizičkim pregledom i anamnezom, tijekom koje liječnik procjenjuje karakterističan izgled i raspored lezija. Za konačnu potvrdu neophodna je biopsija, postupak kojim se uzima mali uzorak sumnjivog tkiva. Može se provesti ekscizijska biopsija (uklanjanje cijele promjene), incizijska (uklanjanje dijela) ili punkcija iglom. Uzorak se zatim šalje na patohistološku analizu, gdje se traže specifične vretenaste stanice. Ako postoji sumnja na proširenost bolesti, rade se i dodatne pretrage poput rendgena prsnog koša, CT-a, endoskopije ili bronhoskopije kako bi se procijenila zahvaćenost unutarnjih organa.
Suvremeni pristupi liječenju
Liječenje Kaposijevog sarkoma je individualizirano i ovisi o tipu bolesti, proširenosti, općem stanju pacijenta te, najvažnije, stanju imunološkog sustava. Temeljni princip jest obnova imunološke funkcije. Kod pacijenata s HIV-om, uvođenje ili optimizacija visokoaktivne antiretrovirusne terapije (HAART) često je dovoljna da dovede do značajnog smanjenja ili potpunog povlačenja lezija. Slično tome, kod pacijenata nakon transplantacije, liječnici će razmotriti smanjenje doze imunosupresiva. Ako te mjere nisu dovoljne ili ako se radi o lokaliziranoj bolesti, primjenjuju se lokalne terapije poput krioterapije (smrzavanje), kirurškog uklanjanja, zračenja ili injekcija kemoterapeutika izravno u leziju. Za raširenu ili agresivnu bolest koja zahvaća unutarnje organe, pribjegava se sistemskoj terapiji koja uključuje kemoterapiju, poput liposomskog doksorubicina, imunoterapiju s interferonom alfa, kao i novije ciljane terapije. ( Ordinacija.hr )
