Već tisućljećima se isto slovo, odnosno slovni znak u kineskom jeziku upotrebljava
za riječ kriza, ali i prilika. Bez mnogo filozofije, Istočnjacima je poruka sasvim
jasna, a proteklih mjeseci postaje jasna i Zapadnjacima.
Mediji, analitičari i liječnici upravo parolom „kriza je prilika“ vraćaju optimizam narušen promjenama dionica – novčanih i životnih – uslijed svjetskih financijskih tokova. Da, kriza jeste prilika, no pitanje je kako izvući koristan potencijal iz problematičnih okolnosti.
Prvi i jedini način jest ozdravljenje pojedinca, i to kroz postizanje cjelovitog
zdravlja koje podrazumijeva miran um, visoku svijest i radosnu psihu. Jer, svaku
društvenu zajednicu čine pojedinci. Stoga je istinita ona izreka koja kaže da sreća
svemira počiva na sreći jednog čovjeka. I u tome je glavni potencijal svake krize –
globalne i individualne – premda neugodno, ona neumitno i žestoko primorava
svakoga na susret sa Sobom. Nešto što je čovjek – uslijed poslovnih obveza,
svakodnevnog ritma trčanja i druženja te toliko izazova u izvanjskom svijetu – sklon
zaboraviti.
Paradoksalno je, ali istinito – glavna pitanja koja bi si svatko trebao postaviti, kako
bi ga odgovori na njih odveli na put ostvarenja njegove osobne sreće (a to su „tko
sam“, „kamo idem“ i „što mi je činiti“) su pitanja s kojima se mnogi suočavaju tek
kad nemaju nekih drugih zabava uma. Kada je lijepo i lako, ljudi u pravilu ne
promišljaju zašto su stvari takve kakve jesu. No, kada je frka na bilo kojem nivou
života, počinju uviđanja i razmišljanja. Zbog toga je kriza blagoslov – jer svakoga,
pa i one koji su odlutali najdalje od vlastitog smisla – budi, vraćajući biće na put
istine, i primoravajući čovjeka na traganje za rješenjem, odnosno vizijom vlastitog
života, načinima da je ostvari usprkos svim preprekama te korijenjem snage za sve
izazove tog Putovanja.
Kao što je i s pojedincima, tako je i s grupama. Upravo je kriza probudila mnoge
tvrtke čiji su voditelji osvijestili potencijal ljudi, do sada skriven i uspavan. Princip
je, u stvari, jednak na mikronivou pojedinca i makronivou grupe: kada se savlada
incijalni šok uslijed promjena koje dolaze i plaše, slijedi faza prihvaćanja. U njoj se
pobrojavaju snage i osmišljava strategija uspjeha. I grupa, i individualac znaju da će
uspjeti jedino otkriju li svoje najveće snage, i suoče li se s najopasnijim slabostima
te ih, sa sviješcu i upornim treningom, transformiraju u vrline. Upravo u tom
trenutku kreće rast. Smireno, bez straha, s jasnim fokusom na cilj i načine kojima
se, kao u igri šaha, može doći do njega bez obzira na okolnosti tržišta, ili života. I
zbog toga je kriza prilika – uči svakoga načinu samuraja – kako postati vještiji te,
usprkos osjećaju straha, poduzeti korake do uspjeha, s vjerom u Sebe i svoja djela.
Kolumnu sponzorira:
