Ponekad život zna biti izvan
kontrole. Da bi čovjek ostao stabilan, potrebno je zadovoljiti šest
fundamentalnih psiholoških zahtjeva: fizičku i emocionalnu sigurnost, ekonomsko
dobrostanje, osjećaj pripadanja i društvenog prepoznavanja te kontrolu nad
vlastitim životom. Trenutno, mnogo nas osjeća da su barem tri ove potrebe
kompromitirane.
Naš osjećaj sigurnosti
je blisko povezan s našim ekonomskim blagostanjem i ako je ono ugroženo,
osjećamo da nam je umanjena kontrola nad životom. U takvim situacijama ljudi
često počnu pretjerano jesti ili trošiti, kako bi olakšali napetost – no na
kraju se samo pokaže da se nemogućnost upravljanja životom sve više povećava.
Premda je izazovna ideja o ignoriranju vlastitih temeljnih potreba, činjenica
je da ih ne možemo negirati.
Na svijet ne reagiramo
u skladu s tim kakav on uistinu jeste, nego u skladu s onim kako ga
percipiramo. Energija potrošena na brige je svojevrstan prirodan trošak, no
vrlo samoporažavajuć, s obzirom da odvlači ljudsku snagu od pronalaženja konstruktivnih
rješenja problema. Da prevladamo osjećaj kako je svijet kaotičan, a zbivanja u
njemu izvan našeg dometa, potrebno je pomoći sebi i to je izvedivo na
jednostavn način: običan trenutak refleksije na moguće ciljeve učinit će mnogo
više nego razmatranje najgoreg mogućeg scenarija u problematičnim situacijama.
Ulaganje pažnje u naše snage i mogućnosti pomoći će nam da se sagledamo realno
te usmjerimo u pravcu koji će donijeti najkvalitetnije ostvarenje ciljeva, što
je prijeko potrebno za osjećaj da vladamo barem jednim dijelom svog života.
Mnogi su pod pritiskom jer
nemaju dovoljno vremena. Jon Kabat-Zinn u knjizi “Coming To Our
Senses” iznosi kako ljudi, kada žele umanjiti vlastiti strah pred vremenom
koje im nestaje pred očima, preuzimaju nove aktivnosti kako bi ispunili svoje
živote, čime nehtijući povećavaju vlastiti osjećaj preplavljenosti obavezama i
pritiskom te nedostatka snage i sposobnosti za suočavanje sa svim.
S druge strane, čovjek
si može – i treba – pružiti osjećaj usporavanja vremena, na način da više
izvuče iz običnih trenutaka te u njima prepozna snagu i ispunjenje koji ga mogu
inspirirati. To mogu biti jednostavne stvari, kao gašenje telefona ili e-maila
kako bi dragocjene trenutke u potpunosti proveo s voljenom osobom.
S obzirom da se lista
obaveza u dnevnom rasporedu čovjeka povećava iz dana u dan, ljudi sve vještije
prioretiziraju zadatke, no u tome zaboravljaju glavni prioritet – sebe i svoj
život. Zanemarivanje naših vlastitih potreba umanjuje naš osjećaj vlastitog
blagostanja te nam stvara osjećaj odbačenosti, nevažnosti i zanemarenosti. Zbog
toga je posvećivanje sebi i svom duhovnom, emocionalnom i mentalnom razvoju od
vitalne važnosti jer podsjeća čovjeka na ono što je usitinu važno: samog sebe.
Tada je moguće uvidjeti da, koliko god vremena bila teška i problemi zahtjevni,
čovjek ima snage za riješiti ih. Jer, kada pojedinac ostvari stabilnan temelj –
bilo kroz odnos s partnerom, prijateljima, ili sobom – svaka nadgradnja je
laka, čak i ako ima ponekih problema s nekim katovima.
Kakvi god bili vanjski
uvjeti naših života, podnijet će ih oni ljudi koji u sebi pronađu snagu i mir.
A to mogu samo ako odvoje vremena i truda da se susretnu sa sobom. Upravo taj
susret pruža snagu da, u lice s problemom, vidimo situaciju kao izazov, a ne
katastrofu. I, umjesto momentalne reakcije – koja nerijetko znači impulzivne i
štetne odluke – djelujemo kroz svjesnu i kreativnu akciju. Možemo jednostavno
analizirati problem te razmisliti o rješenju, te doći do njega malim i
izvedivim koracima. To je ono što psiholozi nazivaju unutarnjom kontrolom.
A, upravo iz nje proizlazi i
vanjska – u sferama u kojima je moguća. Zbog toga je važno usmjeriti se na
svoje snage, jer iz njih proizlaze kreativna rješenja u svim izazovima.
Kolumnu sponzorira:
