Možemo biti zahvalni za ono što imamo, ili se možemo koncentrirati na ono što nemamo i izazvati jad i nezadovoljstvo i kod sebe i kod drugih.
Naš um ima moć
odrediti hoćemo li biti zadovoljni ili ćemo na koncu i dalje željeti više. Što
to tako silno želimo? Što je točno ta praznina koju nastojimo ispuniti?
Winston
Churchill volio je pričati priču o dječaku koji je s mola pao u more koje je na
tom mjestu bilo vrlo duboko. Neki stari mornar, koji nije mario za opasnost u
kojoj bi se mogao naći, skočio je u olujne valove i nakon kraće borbe s morem,
sav iscrpljen, izvukao je dječaka na sigurno. Dva dana kasnije, majka je
dječaka dovela na isto mjesto, tražeći mornara koji je spasio njezina sina.
Pronašavši ga,
upitala je : “Vi ste skočili u more i spasili moga sina?”.
“Jesam”, odgovorio je mornar. Majka je tada bez imalo oklijevanja
upitala: “No, dobro, a gdje mu je šeširić?”.
“Knjiga životnih zakona”, John Marks
Templeton, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.
