“Mnogi ljudi drže
da sigurno znaju što je dobra majka,
ali oni ni
izdaleka nisu tako sigurni što je dobar otac“.
N. Ackerman
Prema Obiteljskom zakonu
djetetova majka je žena koja ga je rodila, a otac je majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka
ili tijekom tristo dana od prestanka braka.
Unatoč mnogim izmjenama
u društvu, u većini obitelji, otac je dominantan i glavni. On donosi važne
odluke jer je stoljećima do sada bio glavni financijer u obitelji. Danas žene
rade te mnoge zarađuju podjednako kao i muškarci. Ipak, od njih se i dalje
očekuju da nakon posla obavljaju kućanske poslove i vode brigu o odgoju djece.
Neki muškarci spremni su
pomoći u obavljanju kućanskih poslova i smatraju da trebaju ravnopravno
sudjelovati u odgoju djeteta. Zbog patrijarhalnog odgoja, neke žene će ih
odbiti s komentarom da “one to ipak znaju bolje raditi”. I činjenica jest da će
mnoge žene bolje uočiti što treba učiniti u kući ili stanu da on zablista tokom
jednog prijepodneva, kao što će zbog velike prakse daleko bolje skuhati neko
jelo. Ali je i činjenica da ne mora sve biti blistavo da bi bilo dovoljno
lijepo i da zajedničko spremanje i kuhanje može učvrstiti brak.
Naravno da postoje i
obrnute situacije gdje bi žene jako rado htjele pomoć od muškarca, ali je ne
dobivaju zbog muškarčevog uvjerenja da su to “ženski poslovi”.
I tako dolazimo do
spoznaje da bi neki muškarci željeli sudjelovati i u odgoju djeteta od samog
rođenja, ali ili iz vlastitog straha to ne čine ili ih žene odbijaju iz svog straha “da neće znati dobro s djetetom”, “da će mu ispasti iz ruku”, “da neće znati
pravilno promijeniti pelene” itd. Štoviše, neki teoretičari na početku prošlog
stoljeća očevima u prvim godinama života pripisuju ulogu “pomoćnog roditelja”
čija je osnovna zadaća biti podrška majci. Tek s navršenih tri godina
djetetovog života, spomenuti teoretičari daju očevima značajniju ulogu.
Novija istraživanja ukazuju
na važnost uloge oca u djetetovom razvoju osobito na nekoliko područja: rani razvoj
pismenosti i razvoj akademskih vještina te razvoj seksualnosti u adolescenciji.
Djeca, čiji su očevi bili
ravnopravno uključeni u njihov odgoj od najranije dobi, kasnije će ulaziti u
seksualne aktivnosti i manje vjerojatno će sami postati roditelji u
adolescenciji.
Očeva uključenost u
odgoj djeteta ima veliki utjecaj na akademska postignuća djeteta. Clarke-Stewart
je opažajući očeve i njihove 15 i 30-mjesečne bebe utvrdila da su
intelektualne vještine veće kod djece čiji očevi su uključeni u nestrukturiranu
igru s djetetom, koje očevi pozitivno ocjenjuju, koja su češće u interakciji s
ocem i čiji očevi podržavaju djetetovu neovisnost. Nadalje, istraživanja
utvrđuju da očevi koji su uključeni u odgoj djeteta utječu na djetetov razvoj
pismenosti čak i ako oni sami nemaju visoko obrazovanje. Budući da je razvoj
pismenost ključan za akademski uspjeh, pokazalo se da očevi imaju značajniji
utjecaj na razvoj akademskih vještina djeteta nego što imaju majke.
U predškolskom
razdoblju, očevi mogu čitati priče svojem djetetu, šarati, crtati i pisati s
njima, obogaćivati im vokabular raznim igricama, pjevati pjesme, učiti ih
prepoznavati slova i važne riječi kao što su njihova imena te jednostavno što
više razgovarati s njima. U školskom razdoblju, otac se može uključiti u
školske aktivnosti, sudjelovati na roditeljskim sastancima i događajima važnim
djetetu.
Ukoliko je odnos s ocem
pozitivan, djeca će imati bolju sliku o sebi i više samopouzdanja.
Ipak, trebamo imati na
umu da je za optimalan razvoj djeteta vrlo važan kvalitetan odnos i majke i oca
s djetetom.
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
