Dojmljiva tehnologija moderne medicine nameće sliku velike snage i znanja da je teško povjerovati kako sposobnost pojedinca može nešto promijeniti ili pojedinac u nečemu može sudjelovati.
U samom liječenju raka došlo je do velikog napretka u terapiji zračenjem, u razrađenim postupcima kemoterapije i u tehnikama operiranja. Tehnologija je sjajna i moćna. U našu je medicinsku tehnologiju uloženo toliko mnogo novca, vremena i znanja da je lako pomisliti kako je medicinska znanost svemoćna. No kad, usprkos svemu tome, pacijent umre, tada se čini da je svemoćna, zapravo, bolest. Važno je uvijek biti svjestan granice svoga znanja.
Od presudne je važnosti pojedinac i njegov stav. Pacijente možemo grubo podijeliti u dvije grupe. PRVI pacijent, kada saznaje da ima rak odustaje od života. Gubi volju, nema energiju, žali se i plače nad svojom sudbinom. Postaje pasivan. Nije zainteresiran ni za što. Pasivno radi ono što mora i ne osjeća se dobro. Takvi pacijenti u pravilu umiru brzo.
DRUGI – je također s istom dijagnozom. Njegova reakcija je bila drugačija. Bolest je shvatio kao razdoblje za preispitivanje prioriteta u svome životu. Aktivno sudjeluje u svim terapijama, uči mentalne vizualizacije, provodi vrijeme u prirodi i uživa u onome što je propustio tijekom života.
Ova vrsta pacijenata živi mnogo duže, a mnogi se potpuno oporavljaju.
Oporavak “otpisanih bolesnika” naziva se “spontanim”. Ta riječ prikriva današnje neznanje na sličan način na koji je pojam “spontano stvaranje” prikrivao medicinsko neznanje tijekom kasnog srednjeg vijeka. U tom razdoblju nitko nije mogao objasniti kako to da živi organizmi, poput crva, mogu izrasti iz nežive tvari, npr. pokvarena hrana ( govorilo se da se spontano stvaraju). Dokazano je da se ličinke prenose zrakom. I “spontana remisija” je posljedica procesa ili mehanizma koji još ne razumijemo.
U svakom slučaju izlječenja postoji neka vrsta uzročno-posljedičnog odnosa. Liječnici sve više prihvaćaju placebo efekt. U mnogim se slučajevima pokazuje da je placebo iznimno učinkovit u smanjivanju ili otklanjanju fizičkih simptoma, čak i kod bolesti za koje nema poznatog lijeka.
Jedini aktivni sastojak je moć uvjerenja – pozitivnih očekivanja da su ga liječili na pravilan način.
U nedavnom istraživanju provedenom s dvije skupine bolesnika sa čirevima koji su krvarili dobiven je nevjerojatan prikaz placebo učinka. Jednoj je skupini liječnik rekao da će primati novi lijek koji će im olakšati stanje, drugoj da će im dati novi, eksperimentalni lijek, ali se ne zna njegovo djelovanje. Tada su obje skupine dobile isti lijek. Kod sedamdeset posto bolesnika prve skupine došlo je do značajnog poboljšanja, u drugoj skupini poboljšanje je osjetilo dvadesetpet posto bolesnika.
Važno je osobno uvjerenje. Znamo za podatak da je preko 90 posto bolesti psihomatsko. Što to znači? To znači da je bolest rezultat psiholoških procesa pojedinca ili je takvi procesi otežavaju. Čir može nastati kao posljedica tjeskobe i napetosti, a može se pogoršati zbog takva stanja.
U pravilu, psihosomatska povezanost s rakom nije opće prihvaćena, iako većina ljudi zna da su prije dijagnosticiranje ove bolesti doživjeli određene traume, razočaranja i frustracije.
Osobno sam upoznao ljude oboljele od raka koji su se podvrgli uspješnom liječenju te su godinama dobro živjeli. Zatim bi emocionalni stres ponovno aktivirao bolest što bi dovelo do smrti.
Postoje čvrsti dokazi da na općeniti tijek bolesti utječe emocionalna uznemirenost. Na taj način, mora se početi naglašavati liječenje bolesnika kao cjeline, a i bolesti od koje boluje. Ne samo što mentalna i emocionalna stanja stvaraju ili otežavaju fizičko, nego također mogu pridonijeti zdravlju. Upravo kao što se čovjek može razboljeti od psihosomatske bolesti, tako onaj koji je bolestan može krenuti suprotnim smjerom i postati psihosomatski zdrav.
Psihosomatska bolest se općenito pripisuje nesvjesnim procesima. Istraživanje biološki povratne sprege otkrilo je da je i prosječnim ljudima moguće naučiti voljno nadzirati broj otkucaja srca, napetost mišića, aktivnost žlijezda znojnica, i širok opseg unutarnjih tjelesnih stanja za koje se inače smatralo da njima bez naše volje upravlja autonomni živčani sustav.
Postupak kojim čovjek uči nadzirati takva tjelesna stanja nije previše složen. Tijelo više nije moguće promatrati kao predmet koji čeka zamjenske dijelove, umjesto toga um i tijelo sada promatramo kao integrirani sustav. Oporavak je mnogo vjerojatniji kada cjelovitu osobu usmjerimo prema zdravlju.
Pacijentova odgovornost je daleko iznad pukog odlaska liječniku koji će ga “liječiti”. Svaka osoba mora preuzeti odgovornost za mijenjanje uvjerenja i osjećaja koji ne podržavaju liječenje.
Mnogi pacijenti dolaze sa pitanjem što je to rak i što ga uzrokuje. Većina postavlja pitanje: “Zašto ja?”.
U slijedećoj kolumni… što je rak?
Za više informacija o programu nadopune liječenja za oboljele i članove
njihovih obitelji javite nam se na info:
VICTUS – life menagement center, Zagreb, 091-333-9999, ili na mail :
kalaposv@gmail.com ili putem portala www.ordinacija.hr.
