Iako je za mnoge osobe otkrivanje završetka knjige nezamislivi grijeh, čini se kako više čitatelja voli unaprijed znati kako će se priča završiti. Do ovog su zaključka stigli američki istraživači koji tvrde kako je njihov zaključak pogotovo istinit ako su u putanju ironični preokreti u radnji koji je spomenut u samom uvodu knjige.
Stručnjaci Sveučilišta u Kaliforniji su proveli tri pokusa s 12 priča koje su napisali autori poput Johna Updikea, Agathe Christie ili Antona Chekova. Pripremili su tri verzije svake priče: originalnu bez otkrivanja kraja, jednu s uvodom koji otkriva kraj te jednu s paragrafom koji otkriva završetak koji se uključen u sam tekst. Svaku je verziju pročitalo 30 ljudi koji nikada prije nisu pročitali ta djela.
Čitatelji su pretežno preferirali verzije priča s otrkivenim završetkom, a najmanje im se svidjela originalna verzija priče: sama činjenica što su znali kako će se radnja odvijati i kako će knjiga završiti učinila je priču zanimljivijom.
Američki istraživači pokušali su objasniti rezultate: “Radnja je precijenjena, ona je samo isprika za dobar stil. Što spada u radnju je (gotovo) nebitno. Užitak je u pisanju. Monetove slike se zapravo ne vrte oko lokvanja”, smatra Nicholas Christenfeld, profesor socijalne psihologije, ujedno i voditelj studije objavljene u časopisu Psychological Science.
K. Horvat
