U prethodnom članku “Poticanje razvoja djetetove
samokontrole” pisala sam zašto i kako davati djetetu izbore. U ovom članku
povezat ću kako se davanje djetetu izbore može iskoristiti za provođenje kućnih
pravila.
Prije svega, važno je
voditi računa o sljedećem:
- Započnite s usvajanjem jednog pravila
- Ponudite dva izbora – jedan pozitivno oblikovan, koji
uključuje posljedicu za poštivanje pravila i drugi koji opisuje posljedicu koja
se djetetu ne bi svidjela za nepoštivanje pravila - Posljedica za nepoštivanje pravila mora biti primjerena,
logična, izvediva - Posljedice provoditi bez popuštanja i ljutnje
- Posljedica vrijedi samo za danas kako bi svaki novi dan
pružao djetetu novu šansu da koristi unutarnje resurse za samo-kontrolu - Reflektirati djetetov izbor s empatijom, ali ostati čvrst
- O izborima komunicirati jasno i objektivno te dati
djetetu šansu da izabere po svom izboru. Roditelj pri tome ne smije „navijati“
za niti jedan od ponuđenih izbora.
Lea svaku večer ponavlja isto svojoj djevojčici Ivani – “operi zube nakon večere“. No umjesto da
Ivana opere zube, ona se igra sa vodom, gleda se u ogledalo. Čini sve, ali ne
pere zube. Lea se osjeća stvarno frustrirano, ljuto i tek kada povisi glas,
Ivana opere zube. Da bi se to spriječilo, Lea može uvesti novo kućno pravilo i
prezentirati ga Ivani na sljedeći način:
“Ivana, sada ćemo
uspostaviti novo, važno pravilo u našoj kući“ (velike riječi privlače djetetovu
pažnju)
“Kada izabereš oprati zube prije spavanja, izabrala
si da danas slušaš priču.
Kada izabereš ne oprati zube prije spavanja, izabrala
si da danas ne slušaš priču.“
Važno je biti svjestan kako ove rečenice na prvu mogu
djelovati čudne. No to je zato jer u pravilu tako ne razgovaramo sa djetetom
premda je to iznimno važno. Ukoliko se svakodnevno koriste ovakve rečenice, s
vremenom i nama i djeci postanu normalne i uobičajene.
Budući da djeca vole nove stvari, moguće je da će na prvu
pristati na novo pravilo. To ne znači da će ga se i sjetiti poštivati u kada ta
situacija stvarno dođe. Ono što je važno jest da roditelj bude svjestan da
treba potaknuti djetetove unutarnje resurse
i samokontrolu kako bi zapamtilo i poštivalo pravilo, što ne uključuje
stalno podsjećanje na njega od strane roditelja.
To bi konkretno značilo sljedeće:
Iduću večer, Lea govori Ivani: “Ivana, večera je gotova.
Vrijeme je za spremanje u krevet.“ Nakon što je to jasno rekla, Lea uzima suđe
s stola i počne pospremati po kuhinji.
Bez obzira što Ivana radi (naravno, osim ako ne ugrožava
svoju ili tuđu sigurnost), Lea ništa ne govori. Kada završi s uobičajenim
pospremanjem, Lea odlazi u kupaonu vidjeti što Ivana radi.
a) Ivana se igra s vodom i nije oprala zube. Lea joj govori:
“Čini se da si odlučila da večeras nećeš slušati priču“
Čak i ako Ivana odmah krene prati zube, već je odabrala da
neće slušati priču. Lea na to može reći:
“Oh, misliš da ćeš moći slušati priču ako sada opereš zube,
ali je pravilo da opereš prije odlaska na spavanje.“
Ako Ivana zamoli mamu za novu priliku, Lea ju upućuje na posljedicu, mirno
i empatično:
“Znam da sada želiš da si odabrala oprati zube prije
spavanja, pa da sada možeš odabrati slušati priču. Sutra možeš odabrati oprati
zube prije spavanja i odabrati slušati priču.“
b) Lea zatiče Ivanu kako pere zube.
Lea kaže: “Vrijeme je za spavanje – čini se da si danas
odabrala slušati priču.“
U programu “Terapija igrom za roditelje“ roditelji će imati
prilike naučiti i izvježbati kako koristiti ove vrijedne životne vještine u
igri i komunikaciji s svojom djecom.
Program počinje 10. listopada 2012. u Centru Proventus.
Za sve daljnje informacije raspitajte se kod Tatjane na 095
8043982 ili tatjana@centarproventus.hr
Autorica teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
www.terapijaigrom.hr
