U utorak, 11. prosinca, u organizaciji “Puta dobrote” i udruge žena HDZ-a “Katarina Zrinska” u Zagrebu će se održati projekcija filma “Put dobrote – fra Miro Babić među Kenijcima”.
Projekcija filma i prigodno predstavljanje održat će se u Zgradi INA-a u Šubićevoj u 19 sati. Prigodni program vodit će Irina Čulinović, a uz fra Mira Babića, projekciji će nazočiti autorica filma Anita Malenica, redatelj Jakov Sedlar i snimatelj Mario Kokotović. Iskoristili smo ovu prigodu i zamolili autoricu filma, Anita Malenicu da nam kaže riječ više o nastanku filma i predstavi svoj humanitarni angažman u Keniji i domovini u proteklih godinu dana.
Javnost je već upoznata s filmom “Put dobrote – fra Miro Babić među Kenijcima”. Možete li nam ipak reći nešto više o njegovu nastanku?
Nakon što sam upoznala fra Mira Babića, Bugojanca, jednog od najmlađih misionara Katoličke crkve u Hrvata pokušala sam osmisliti način kako mu pomoći. Gledajući film o Juliji Timošenko redatelja Jakova Sedlara došla sam na ideju da o djelovanju i radu fra Mira, i tada fra Jure, također franjevca iz Jajca u župi Subukija u Keniji, napravim dokumentarni film.
Kako je došlo do realizacije filma i suradnje s redateljem Jakovom Sedlarom? Kako ste zatvorili financijsku konstrukciju, koja nije zanemariva stavka?
Zamolila sam Jakova Sedlara da režira film, što je on objeručke prihvatio, a Josip Klemm, koji me zaposlio kao direktoricu korporativnih komunikacija, pomogao nam je zatvoriti financijsku konstrukciju i tako smo snimatelj Mario Kokotović i ja otišli u Keniju. U Subukiji smo se zadržali osam dana i po cijele dane obilazili župu s fra Mirom, snimajući ga u obavljanju njegovih svakodnevnih poslova. Najdirljiviji je bio dolazak u Mali dom, sirotište koje je fra Miro izgradio i opremio za četrnaest štićenika, djece koja su mentalno retadrirana ili fizički hendikepirana ili koja su jednostavno siročad. Pružio im je ljubav, toplinu i razumijevanje. Dao im je nadu za budućnost…
Tko je zaslužan za brojne projekcije filma koje će se održati tijekom prosinca?
Kada sam se u rujnu vratila u Zagreb nakon mjesečnog boravka u Keniji, gdje sam volontirala u Malom domu i išla s fra Mirom u izbjeglički kamp, dala sam intervju za dva portala. To je vidio glavni tajnik HDZ-a i tražio je kontakt s fra Mirom i onda je udruga žena HDZ-a “Katarina Zrinska“ organizirala projekcije filma “Put dobrote”, na kojima je nazočan i fra Miro, u Splitu, Zadru, Šibeniku, Umagu, Gospiću, Novom Marofu, Koprivnici, Vinkovcima, Đakovu, Požegi, Slavonskom Brodu i Sisku. Na kraju, 11. prosinca u 19 sati u Ininoj zgradi u Šubićevoj ulici u Zagrebu održat će se projekcija na kojoj ćemo, uz fra Mira, biti nazočni redatelj Jakov Sedlar, snimatelj Mario Kokotović i ja kao autorica filma. Valja napomenuti da je cijela turneja krenula 1. prosinca iz Dubrovnika jer je HKD “Napredak” organizirao projekciju filma u samostanu Klarisa.
Bogu sam zahvalna što mi je pokazao kako u meni postoji energija i ljubav koju mogu podijeliti s drugima.
Fra Miro Babić do ovoga filma nije bio poznat našoj javnosti. Zašto ste mu odlučili pomoći?
Istine radi, valja istaknuti da je naš kolega Krešimir Raguž napravio prvi prilog o fra Miru negdje u listopadu 2010. godine. Mene je s fra Mirom upoznala Ljerka Mintas Hodak koja je boraveći u Ugandi s Ragužem imala susret s fra Mirom. Nakon što sam ga upoznala i vidjela koliko je pošten, drag i požrtvovan, odlučila sam mu pomoći. Osvojio me je svojom neposrednošću i jednostavnošću. Zadivilo me je da tako mlada osoba, s nepunih 38 godina, ima takvu empatiju i ljubav za druge… To najviše pokazuje u brizi za stare i nemoćne poput Sosho Miriam o kojoj se skrbi i donosi joj hranu.
Što za Vas znači humanitarni rad? Zašto ste odlučili otići baš u Afriku i kako je boravak u Subukiji utjecao na tebe?
Bogu sam zahvalna što mi je pokazao da u meni postoji energije i ljubavi koju mogu podijeliti s drugima. Negdje sam već rekla da sam u Keniji dobila ljubavi i zagrljaja za cijeli život. Dijeleći s drugim ljudima čovjek raste! Svi oni koji kažu da nisam trebala otići u Afriku kako bih humanitarno djelovala, jer siromaštva ima i u Hrvatskoj, su u pravu. No, kada su pogledali film shvatili su da se razina siromaštva koja je u Subukiji ne može riječima opisati. Ti ljudi žive iz dana u dan bez planiranja. Zaokupljeni su prikupljanjem hrane jer ako kiša ne padne, tada je glad i onda fra Miro obustavlja sve projekte i preusmjerava novac na kupnju kukuruza. U njegovoj župi živi petnaest tisuća ljudi, a polovica su katolici, no fra Miro pomaže svima. I Dom zdravlja kojeg su Franjevci osnovali, a vode časne sestre, od pomoći je ljudima iako nema struje u tom kraju pa se struja dobiva za potrebe Doma zdravlja preko solarne energije. Imaju mogućnost dobiti dvije zubarske stolice iz Rijeke, no nemaju struju potrebnog napona. U tom Domu zdravlja bolničar Malaki obavlja testove na AIDS i malariju. Tu je i obnova škole Sv. Franje u Subukiji. Franjevci stipendiraju djecu koja su napredna ali siromašna…
Fra Miro i Vi ste nedavno bili gosti predsjednika Ive Josipovića. Kako je došlo do toga?
Predsjednik Josipović bio je ovoga ljeta predmetom razgovora mene i nekih ljudi u Subukiji. Posebno je činjenicom da poznajem predsjednika bio impresioniran brat laik Florencisu, kojeg smo mi Hrvati u misiji prozvali Cvitkom i on mi je dao krunice koje izrađuju njihova plemena i pa sam predsjedniku Josipoviću odnijela jednu na dar. Predsjednik je izrazio želju da se upozna s fra Mirom, jer mu se svidjelo to što je čuo od mene o njegovom radu i djelovanju u Subukiji. Primio nas je krajem studenoga i moram priznati da je to bio predivan jednosatni razgovor. Naš predsjednik osvojio je i fra Mira svojom jednostavnošću i pristupačnošću i imali su niz tema za razgovor. U šali kažem to je bila prigoda da i ja malo šutim i slušam…
U Keniji sam dobila ljubavi i zagrljaja za cijeli život!
Poznati ste kao politička komentatorica britka jezika. Kako komentirate humanitarni angažman naših političara?
Teško mi je odgovoriti na to pitanje, budući da ne poznajem nekog političara koji se bavi humanitarnim radom u Hrvatskoj na sustavan način. No, dopuštam da se netko bavi, a da to nije javnosti poznata činjenica. Međutim, ovaj potez HDZ-a smtram plemenitim iz jednostavnog razloga jer petnaest tisuća ljudi u Subukiji nisu njihovi glasači i tisućama kilometara su udaljeni od Hrvatske. Tim je ova njihova gesta humanija i lišena svake trivijalnosti i kupovanja poltičkih bodova.
Planirate li neki sličan pothvat u budućnosti?
Sada mi je cilj pomoći fra Miru da sredstvima naših ljudi završi obnovu trošne i po život djece pogibeljne škole Sv. Franje u Subukiji. A hoće li vrijeme ponuditi neki novi izazaov ili neku novu humanitarnu priču, vidjet ćemo! Držim da je spontanost najveća odlika humanitarnog rada. Kada srce vodi, to je najveći blagoslov ili da parafraziram riječi svevremenog Držića kako “najviše dava koji srcem dava“.
Oni koji žele doprinijeti misionarskom djelovanju fra Mira Babića mogu to učiniti uplatom na broj računa u Raiffeisen banci 2340009-1110539216 s modelom 18 i pozivom na broj 3026.
Branimira Mrak
