Svakoga petka Dželal Pljevljak putuje 116 kilometara u svojoj crnoj
volgi, od Splita do Livna. Odlazi u džamiju, na glavnu tjednu molitvu,
i vraća se u Split. Taj put prelazi petnaestak godina, odavno mu je
prešao u naviku, misli da poznaje svako drvo i svaku kuću pokraj ceste,
ali ga onda, u vrijeme jedne ranojesenje snježne oluje, kakve u Bosni
nisu rijetke, nevolja navrati u selo Fatume. U Fatumima će se dogoditi
nešto što će promijeniti Dželalov život.
Pet godina kasnije, 1993, u
vrijeme najgorega rata u Bosni, neimenovani istraživač i dokumentarist
pokušava rekonstruirati priču kojom se javnost opsesivno bavila u
posljednjim godinama mira. On citira zagrebačke, sarajevske i
beogradske novine, prisjeća se televizijskih emisija s kraja
osamdesetih, razgovara sa svjedocima, u nastojanju da otkrije motive
koji su naveli čovjeka da postane posljednja, ali i najveća, zvijezda u
povijesti naše novinske crne kronike.
Volga, Volga priča je o samoći i
iskorijenjenosti. Ona je duboko intimistička, sva okupljena oko sudbine
jednoga čovjeka, koju on kao mantru izgovara kad god prelazi svojih 116
kilometara, ali je istovremeno i priča o njegovoj društvenoj slici, o
tome kako on izgleda dok ga se gleda sa strane i dok se o njemu,
njegovoj sudbini i nesreći, ispisuju novinski članci. Kakvom se čini
samoća pretvorena u članak u crnoj kronici?
Izdavač: Naklada Ljevak
S. J.
