Kako pripremiti dijete na odvajanje?

Prije 14 dana uveli smo vas u temu o strahovima prilikom odvajanja djeteta od roditelja koji se javljaju kod polaska u jaslice, vrtić ili školu. Ovaj put pišemo o tome što možete poduzeti kako bi odvajanje prošlo što bezbolnije.

Vježbajte kod kuće

Djetetu će biti jednostavnije naviknuti se na odsutnost roditelja ako on inicira razdvajanje. Ako dijete ode u drugu sobu (gdje je sigurno da ostane samo nakratko), pričekajte koju minutu prije nego pođete za njim. Kad odlazite u drugu sobu na čas (npr. uzeti nešto iz kuhinje) recite djetetu gdje idete i kad se vraćate. Tako će dijete naučiti da je u redu kad odlazite nakratko i – da ćete se uvijek vratiti.

Razgovarajte o vrtiću ili školi

Recite mu što se tamo radi, tko će s njim provoditi vrijeme, opišite mu detaljno sve što ga zanima. Potičite ga da vas što više pita i NIKAD ga nemojte zastrašivati (npr. pričom da ćete ga ostaviti ako ne bude dobar i sl.). Dok se šećete naseljem pokažite mu zgradu vrtića ili škole. Ako imate mogućnost, zamolite prilikom upisa da vaše dijete bude u grupi s nekim prijateljem ili nekim koga poznaje.

Dozvolite vrijeme da se dijete navikne

Neki vrtići dozvoljavaju da u početnoj fazi adaptacije roditelj bude s djetetom prvih nekoliko sati. Iskoristite tu mogućnost ako postoji. Dok ste s djetetom u vrtiću, ostavite ga nakratko kako biste obavili neku sitnicu i vidite kako će reagirati.

Uvijek se pozdravite

Kad ostavljate dijete u vrtiću, obavezno mu recite gdje idete i kad se vraćate po njega (npr. ja sad idem na posao i doći ću po tebe kad se probudiš nakon ručka). Možete izmisliti i neki ritual pozdravljanja, ali neka bude kratak. I kad jednom odete iz vrtića nemojte se vraćati.

Kako sebi i djetetu olakšati prilagodbu na novu sredinu?

Za početak, olakšajte sebi. Kao što stjuardi i stjuardese u avionu kažu da u slučaju pada aviona prvo stavite sebi masku na lice, a onda pomognete prvom do sebe, slično vrijedi i za životne krize. Kad ostanete sami, s partnerom ili bilo kojom drugom bliskom osobom, porazgovarajte o tome kako vam je teško ostaviti dijete, priznajte sebi i drugima ako vam nije lako prilagoditi se na novu situaciju. Dozvolite sebi da budete tužni zbog toga. Tek kad se pobrinemo za sebe, možemo se kvalitetno pobrinuti za druge.

Slušajte i poštujte dječje osjećaje. Pokušajte razumjeti što mu je teško. Dozvolite mu da o tome puno priča, a vi ga slušajte. Samo slušanje često je vrlo ljekovito.

Neka dijete u vrtić/školu vodi onaj roditelj koji se bolje s time nosi. Vrlo jednostavan, a tako učinkovit način da sebi i djetetu olakšamo ovaj proces.

Ostanite dosljedni, ali poštujte djetetove osjećaje. Ako dijete plače, nemojte mu reći da se nema čega bojati ili zbog čega biti tužan. Kažite mu da znate se osjeća tužno/ljuto/prestrašeno, ali da mora ići u vrtić jer roditelji moraju na posao.

Ponudite izbor. Ako postoji nešto što dijete može izabrati, dozvolite mu. To može biti odjeća za vrtić, igračka, hrana ili bilo što slično.

Dozvolite da nosi igračku ili predmet uz koju je vezan. Često pomaže kad djeca sa sobom ponesu medvjedića, lutku, slikovnicu, autić…koji najviše vole, jer im to daje osjećaj sigurnosti.

Inicirajte susrete s djecom izvan vrtića u vašem domu. Pozovite njegove prijatelje iz vrtića kod vas na igru, to će mu olakšati proces socijalizacije, ali i povećati motivaciju da ide u vrtić.

Razgovarajte s odgajateljem/učiteljem. Pitajte kako se vaš mališan provodi u vrtiću. Većina djece se lako opusti kad ostanu u vrtiću, a plač i vikanje traju samo za vrijeme odlaska. To zapravo znači da djetetu nije težak toliko vrtić, nego se samo privikava na novu situaciju.

U slučaju da vam se čini kako problem separacijske anksioznosti ometa normalno funkcioniranje djeteta i traje predugo dobro je posavjetovati se sa psihologom.

I svakako zapamtite da dijete, podnoseći rastanke, emocionalno raste. Dozvolite mu taj rast.