Jelena i Tatjana iz Centra Proventus su vas prije svega nekoliko dana upoznale s najčešćim psihosomatskim tegobama kod djece. Ovim ćete tekstom saznati kako roditelji mogu pomoći vlastitom djetetu.
Što roditelji mogu učiniti?
1. Jako je važno ne odbacivati dječje izjave da ih nešto boli, odnosno shvatiti njihove žalbe ozbiljno. Nikada nemojte zaboraviti da žaljenje na bol može upućivati i na realnu fizičku bolest.
2. Razgovarajte s pedijatrom i inzistirajte na specijalističkim pregledima. Prema našem iskustvu u radu s roditeljima, mnogo puta se dogodilo da pedijatri odbacuju važnost djetetove boli ili neke druge smetnje u njegovom razvoju. Inzistirajte da vam dobro objasni zbog čega se nešto događa te se nemojte zadovoljiti odgovorom poput “to je dječja faza” i sl. Dok god nije uklonjen potencijalni fiziološki uzročnik djetetove boli, u pozadini može biti fizička bolest.
3. Ako su nakon specijalističkih pregleda, odnosno nakon što su uklonjeni potencijalni fiziološki uzroci, psihosomatski problemi i dalje prisutni, te utječu na djetetovo dnevno funkcioniranje, tada ti simptomi mogu odražavati emocionalno stanje djeteta. Izrazito je važno da se to ne ignorira te da se potraži stručna pomoć jer problemi će i dalje ostati. Štoviše, ako se ne saniraju do adolescencije, adolescent može pronaći rješnje za samo-izlječenje u alkoholu, cigaretama i drogi.
Kao što je opisano u gore navedenim slučajevima, neadekvatno zadovoljavanje djetetovih potreba i prepoznavanje njegovih pravih osjećaja može se odraziti na socijalno funkcioniranje djeteta što se često ignorira u našem društvu (osobito ako je dijete inače dobro, poslušno, te savladava sve potrebno za njegovu dob). Vi nemojte to zanemarivati! Socioemocionalni razvoj podjednako je važan kao i fizički i spoznajni. Kao što se može u gore navedenim primjerima vidjeti, ako se dijete ne razvija u socio-emocionalnu zdravu osobu, to može itekako utjecati na njegov organizam. Potaknite dijete da vam verbalno opiše gdje ga boli. Što je dijete manje, možete zajedno nacrtati lik čovjeka pa neka poboja one dijelove koje ga boli ili ga pitati gdje boli plišanog medu. Ako je dijete starije, možete mu objasniti da stres i zabrinutost uzrokuju bolove te da ta bol nije kazna niti su krivi što je osjećaju već da stres utječe na organizam na različite načine.
4. Važno je imati i na umu da na osjećaj boli utječu različiti faktori poput: karakteristike temperamenta, psihološko stanje i osobna iskustva. Novorođenčad i mala djeca na bol reagiraju plačem i tjelesnim gestama. Kako djeca odrastaju, ukoliko ih se tome uči, razvijaju sve bolje strategije nošenja sa stresom. Do ulaska u adolescenciju, dijete bi trebalo prepoznati i razumjeti uzroke boli koju osjeća.
5. Što je dijete mlađe, pokušajte odgonetnuti sami uzrok te boli. Vrlo često roditelji izravno postavljaju pitanja zašto ih nešto boli i jednako često mala djeca nemaju dovoljno razvijene verbalne sposobnosti niti povezuju uzroke i posljedicu na taj način da bi mogla dati te odgovore. Umjesto toga, pokušajte nagađati i pitajte ih što konkretnija i detaljnija pitanja vezana za ono što znate da im se događa tijekom dana. Ponekad, u ubrzanom ritmu u kojem živimo, nismo svjesni niti što sami doživljavamo i proživljavamo, a kamoli dijete. Zato vam vođenje dnevnika o aktivnostima vašeg djeteta tijekom dana može pomoći da lakše dođete do odgovora što mu se događa i što to tako snažno utječe na njega.
6. Imajte na umu da ne pojačate djetetove simptome time da postanete previše zabrinuti ili vidljivo uznemireni. Ako se sažalimo nad djetetom i dozvolimo mu da ostane doma jer ne voli ići u vrtić, tako ćemo podržati njegovo izbjegavanje socijalnih situacija i dijete neće imati prilike razviti potrebne vještine.
7. Razmislite i o tome kakav ste vi model. Jeste li sami skloni da emocionalne konflikte rješavate kroz žaljenje o bolovima koje osjećate, odnosno kroz psihosomatske tegobe? Poduzmite korake potrebne da naučite kako se nositi sa stresom na zdrav način kako biste bili dobar uzor vlastitom djetetu.
Ako ne dođe do poboljšanja, te se psihosomatski problemi kod djeteta i dalje nastave, poželjno je obratiti se psihologu na savjetovanje. Dijete, kao i njegova obitelj mogu imati i koristi od tretmana putem terapije igrom jer se upravo u tom procesu uči kako prepoznati svoje osjećaje i kako ih kontrolirati što sve skupa dovodi do smanjenja psihosomatskih problema. Više o terapiji igrom možete potražiti na www.terapijaigrom.hr
Autorice teksta:
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut, NLP
trener
certificirani trener komunikacijskih vještina
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
