Život se rađa svakog dana. Mnogi rado vide novorođenče i sretnu, iako često iscrpljenu, majku. No, koji procesi se događaju nakon tog sretnog trenutka? Kako se odnos između roditelja i djeteta razvija i što na njega utječe?
Tony White, psihoterapeut i
transakcijski analitičar
Na ta je pitanja u sklopu dvodnevne radionice odgovarao Tony White, poznati svjetski psihoterapeut i transakcijski analitičar koji je u organizaciji Centra Proventus gostovao u Zagrebu.
Mnogi planiraju bebu, s veseljem je očekuju i osjećaju se izuzetno sretnim kada se novorođenče rodi. No, na novog člana obitelji svi se moraju naviknuti i stvoriti s njim određeni stupanj privrženosti. Privrženost se lako stvara između roditelja i djeteta kada ritam bebe odgovara ritmu roditelja (spava po noći, budi se u isto vrijeme, svaki dan jede i obavlja nuždu u isto vrijeme), kada dijete odgovara na osmjehe roditelja, kada prihvaća nova iskustva (nova jela i igračke), kada je većinom vremena dijete vedro i veselo, te je aktivno prema situaciji (kada ga se premata i kupa, mirno je, kada istražuje nove stvari, aktivno je).
A što se događa kada je priča suprotna? Kada roditelj ima isti ritam svaki dan, a dijete nema? Kada je roditelj otvoren, puno se smije, ali dijete ne? Tada se može javiti frustracija i ljutnja kod roditelja jer voli svoje dijete i želi mu zadovoljiti potrebe, ali ne prepoznaje da se bazično razlikuje od djeteta i da način na koji on želi zadovoljiti dijete nije adekvatan. Posljedično i kod djeteta će se javiti frustracija, češće će plakati i biti nezadovoljno. Roditelj može odlučiti da je najbolje ne prilaziti djetetu kada plače. U takvim stresnim situacijama i dijete može donijeti odluku, primjerice – nemoj pokazivati tugu i ljutnju plakanjem jer tada roditelj ne dolazi; htjeti će se igrati sa mnom kada se smijem– odnosno, dijete će potisnuti osjećaj tuge i pokazivati nadomjesni osjećaj, osjećaj sreće.
Doba učestale frustracije u odnosu dijete-roditelj je u djetetovoj drugoj i četvrtoj godini, te u doba adolescencije, kada dijete svojim postupcima ispituje dopuštene granice. Istovremeno, pokušava se odvojiti od roditelja, postati zasebna osoba koja ima svoje stavove i vrijednosni sustav. Roditelji tada često dijete karakteriziraju zločestim, no zapravo ono samo traži svoje „mjesto pod suncem“.
Kako dijete raste i postaje zrela osoba, stvara nove odnose sa drugim ljudima i, baš kao sa roditeljem, razvija privrženost s njima. Da bi osobe osjećale privrženost jedna prema drugoj, dio osobnosti jedne osobe postaje sastavni dio osobnosti druge osobe (zato ljudi koji su često zajedno postaju slični jedni drugima). Međutim, kada se to dijete, sada odrasla osoba, naljuti ili rastuži, reagirat će naučenim obrascem – smijat će se umjesto da plače ili viče. Ukoliko partner ili prijatelj ne prepozna ljutnju ili tugu iza smijeha, osoba neće imati zadovoljene potrebe i biti će frustrirana iako toga možda neće biti svjesna. Ali s druge strane, možda će imati učestale glavobolje ili neke druge psihosomatske smetnje kao posljedicu te frustracije.
Nakon prvotne zaljubljenosti i velike potrebe da provodi puno vremena s partnerom, jedan od partnera može imati potrebu da se odvoji, da više vremena provodi s prijateljima ili baveći se svojim hobijima. Ukoliko se ta potreba ne javi i kod drugog partnera, nastupa faza ljubomore jer se drugi partner osjeća napuštenim, ostavljenim. Tada nastupaju učestale svađe i ukoliko partneri ne uspiju uskladiti svoje potrebe, odnos se prekida.
Dobar i kvalitetan odnos zahtjeva snažnu privrženost dviju osoba koje istodobno mogu provoditi vrijeme i zasebno bez osjećaja krivnje ili napuštenosti.
Prekid odnosa s partnerom ili bliskom osobom zbog smrti ili odvojenosti izuzetno je bolno iskustvo koje mnogi pokušavaju skratiti neprihvaćanjem stvarnosti. Međutim, da bi taj odnos mogao biti završen u cilju stvaranja novih zdravih odnosa, osoba mora osjećati bol i tugu koje su često vrlo jake. Dio svoje osobnosti koju je dijelila sa drugom osobom putem privrženosti, mora ponovno „ugraditi“ u sebe, te prihvatiti da je taj dio opet „samo njen“.
Stručnjaci koji radi u Centru Proventus, organizirat će edukativne radionice na teme odnos između djeteta i roditelja, o partnerskim odnosima i o mnogim drugim temama. Stoga pratite web stranicu www.centarproventus.hr i prijavite se kada vam se svidi tema ili se odmah prijavite za individualno, partnersko ili obiteljsko savjetovanje na 095/804 39 82 ili 091/ 52 00 005.
Tatjana Gjurković
