Kad prešutimo neku povredu koju su nam nanijeli drugi, ljutimo se u sebi i nastaje osjećaj gorčine i zamjeranja, što dugoročno ugrožava odnose s drugima, ali i sa samim sobom. Reagirati treba, ali ne burno
Ljutnja je emocija koja je na “lošem glasu” jer može ugroziti odnose koji su nam važni. Kad smo ljutiti, skloni smo reagirati burno te možemo reći stvari koje ne mislimo i tako dugoročno povrijediti bliske osobe. Ljutnja koja nije izražena, pak, oštećuje nas i naše zdravlje – primjerice, kad prešutimo neku povredu koju su nam nanijeli drugi, ljutimo se u sebi te se stvara osjećaj gorčine i zamjeranja koji također dugoročno ugrožava odnose s drugima, ali i sa samim sobom. Ipak, ljutnja u sebi ima veliku snagu i spoznajni potencijal – ako znamo kako s njom “raditi”, ljutnja nam pomaže da osvijestimo što nam je važno te da prepoznamo kad se krše naše granice kako bismo zadržali integritet. Također, ljutnja nam daje snagu i hrabrost da reagiramo kad nam je do nečega stalo. Stoga je važno upoznati i razumjeti ovu emociju kako bismo imali kvalitetne odnose sa sobom i drugima.
Razdražljivost vs. ljutnja
Razdražljivost može biti slična ljutnji po svojim manifestacijama, no u osnovi ova dva stanja imaju različite uzroke. Razdražljivost je uzrokovana raznim faktorima, vanjskim i unutarnjim, koji dovode živčani sustav u stanje povećane osjetljivosti. Primjerice, kad se nismo dobro naspavali, kad smo gladni, kad smo pod velikim stresom, kad nam je jako hladno ili vruće, kad nam je okolina iz bilo kojeg razloga neugodna (npr. stalno je prisutan neki odbojan zvuk, miris ili nešto slično), kad smo u napetim odnosima s osobama koje nas okružuju… ti nas faktori čine razdražljivima. Kad smo razdražljivi, veća je vjerojatnost da ćemo burno reagirati čak i na neku malu provokaciju. Neki ljudi općenito su razdražljiviji od drugih; primjerice, nekima neprospavana noć ili preskočen obrok neće puno smetati i bit će dobre volje, dok će na neke ljude takvi faktori izrazito utjecati. Što dulje živimo u ritmu ili uvjetima koji nam ne odgovaraju, veća je vjerojatnost razvoja razdražljivosti. Poseban je izvor iritacije i prekid korištenja supstanci o kojima smo ovisni, kao što su kofein ili nikotin. Primjerice, ljudi koji prestaju pušiti prvih su nekoliko tjedana pojačano razdražljivi, što je rezultat apstinencijske krize i žudnje tijela za nikotinom. Nakon preživljenih prvih nekoliko tjedana, razina razdražljivosti kod novonastalih bivših pušača znatno je manja nego kad su bili pušači – jer izostaje stalna apstinencijska kriza koju pušači uobičajeno imaju, čak i kad puše kutiju ili više dnevno.
Psihijatar, psiholog ili psihoterapeut – gdje potražiti pomoć kada pati naša psiha?
Naime, apstinencijska kriza na razini živčanog sustava počinje čim ugasimo cigaretu – stoga su pušači općenito više razdražljivi nego nepušači. Bitno je prepoznati kad smo, zbog bilo kojeg razloga, razdražljivi i tih dana biti pojačano svjesni u međuljudskim odnosima kako bismo izbjegli nepotrebne izljeve ljutnje i svađe. Nije loše tih dana izbjeći interakcije koje nisu nužne. Ako smo kronično razdražljivi jer “trpimo” mnoge uvjete koji nam ne odgovaraju (npr. živimo s osobom koja nas opterećuje ili radimo posao koji ne volimo), valja razmisliti o tome da promijenimo okolnosti ili svoje stavove, čak i ako to znači prolazak kroz intenzivno razdoblje. Terapija može pomoći da nam to razdoblje prođe nježnije.
Upoznaj svoje okidače
Kad govorimo o ljutnji, ona je intenzivna, burna emocija uzrokovana percipiranom nepravdom ili kršenjem naših osobnih pravila. Ako smo često ljutiti, korisno je zapitati se što to okida našu ljutnju – koje su to situacije, ljudi, rečenice ili postupci zbog kojih “planemo”. Kad znamo koji su naši okidači, puno ćemo kvalitetnije moći reagirati umjesto da impulzivno reagiramo prema starim naučenim obrascima. Naime, moći ćemo na vrijeme prepoznati da smo ljutiti i dati si trenutak odmaka od automatske reakcije. Naravno, za to je potrebna vježba. Ako smo dugo reagirali na sličan način, agresivno, vjerojatno će nam trebati neko vrijeme pokušaja i pogrešaka da razvijemo nov način reagiranja. Prvi korak u razvoju novog, kvalitetnijeg odgovora je odluka da reagiramo smireno čak i kad smo ljutiti te osvještavanje onoga što nas ljuti. Nakon toga korisno je organizirati život tako da preveniramo ljutnju izbjegavajući situacije koje ju izazivaju ako je to moguće – a ako nije, kad se naljutimo, koristiti protokol opisan niže.
Protokol za ljutnju
Kad smo ljutiti, a osobito u prvom trenu, kad je emocija najvruća, jako intenzivna, nećemo biti u stanju mudro reagirati – možemo reći stvari koje ne mislimo, biti grubi i napraviti još veći problem nego što je bio prvotno. Stoga je korisno kad smo najljući, ne napraviti ništa – pričekati da se malo smirimo. Korisno je čak otići iz prostorije, napraviti odmak – otići prošetati, popiti vode, umiti se ili nešto slično, sve dok nas ta prva, najintenzivnija ljutnja malo ne popusti. Istraživanja pokazuju da se već nakon jedne minute, ako nismo impulzivno reagirali, ljutnja počinje smirivati na neurološkoj razini. Katkad nam je potrebno više vremena da se primirimo, pogotovo ako je percipirana nepravda bila velika – možda i nekoliko dana. Korisno je dati si vrijeme koje nam je potrebno sve dok ne smislimo konstruktivan način izražavanja te dok ne zaključimo da smo dovoljno mirni da asertivno komuniciramo svoje potrebe.
Umorni ste, tužni i bezvoljni? Ovo je 7 prirodnih načina da povećate razinu dopamina, hormona sreće
Konstruktivno zauzimanje za sebe
Asertivnost je komunikacijska vještina koja nam omogućava da mirno i s poštovanjem kažemo što nam je kod postupka neke osobe smetalo, kako smo se zbog toga osjećali, koje su naše potrebe povrijeđene te da damo prijedlog za buduće ponašanje. Tako konstruktivno možemo riješiti situaciju koja nas je naljutila i postaviti temelje za kvalitetniji odnos u budućnosti. Asertivnost je vještina koja se vježba, kao i svaka druga – u početku će nam biti nespretno izražavati se tako, kao što smo bili nespretni kad smo prvi put vozili bicikl ili pekli kolače. Međutim, s vremenom, ako vježbamo, izvještit ćemo se te će nam taj način komunikacije postati prirodan, automatski način izražavanja, što povoljno utječe i na razvoj samopoštovanja.
Foto: Shutterstock
