Slijepe i slabovidne osobe, baš kao i invalidi ili osobe s različitim razinama psihičkih bolesti, pripadaju kategoriji kojoj je tjelesno vježbanje i te kako potrebno, ali zbog specifični okolnosti (opreme, dovođenja, posebnih uvjeta i potreba) nerijetko teško ili nikako dostupno.
Time se stvara začarani krug što generira nizom negativnih posljedica koje prvenstveno osjećaju oni za čije bi se vježbanje zajednica morala više brinuti. Kao mogući odgovor na “argumente“ da je vježbanje za slijepe “skupo i teško organizirati“, javlja je jedna hvale vrijedna ideja… Joga programi za slijepe osobe – grupno i pojedinačno.
Ideja se nametnula sama od sebe obzirom da Medical Yoga Centar unatrag 23 godine postojanja organizira programe grupnog vježbanja rekreacijske zdravstveno-terapijske joge u Zagrebu, te tzv. ciljane individualne programe za osobe s posebnim potrebama (sportaši, poslovni ljudi, rekonvalescenti, invalidi itd).
Jasno je da grupno vježbanje ima niz prednosti; od komunikacije i druženja kao posebne socijalne komponente koja je brojnim polaznicima od izuzetne važnosti (umirovljenici, samci, prezaposleni pojedinci), pa do znanstveno već odavno dokazanog “fenomena pozitivnih grupnih vibracija“ što nedvojbeno poboljšava učinak programa. Mnogo je onih, međutim, kojima individualni programi puno više odgovaraju i daju neusporedivo bolje rezultata. Pri tome treba razlikovati individualno vježbanje s učiteljem (tzv. sistem “jedan na jedan“) i samostalno vježbanje kod kuće po posebnom programu. Za slijepe osobe oba pristupa vrlo su pogodna i jednostavna u konkretnoj
primjeni, a o zdravstvenoj vrijednosti joge znanost i praksa već su
odavno rekli svoje.
Slab vid i sljepoća u jogi su – prednost!
Svijeća
vježba s višestruko pozitivnim učincima
Demonstrira: prof. Olja Bančić
Gornji naslov apsolutno je točan i ne predstavlja tek formalnu plitku utjehu slijepima i slabovidnima.
O čemu se zapravo radi?
Ukratko, tijekom izvođenja jogijskih vježbi, uz pravilnu tehniku pokreta jako je bitno pravilno disanje, ali i KONCENTRACIJA na niz aspekata vježbe (istezanje mišića, otkucaje srca, ritam disanja itd). Jasno je da osobe i predmeti oko nas odvlače našu pozornost i stoga mnogi učitelji joge predlažu vježbanje uvijek sa zatvorenim očima. Za osobe koje inače vide, takvo je stanje tek nešto privremeno, nešto na što nisu navikli i oni u pravilu ispod spuštenih kapaka nastavljaju “vrtjeti slike“ i prizore koje su netom vidjeli. Tu nema potpunoga mira i unutrašnje tišine. Slijepe osobe nemaju naviku gledanja filmova ispod spuštenih kapaka i ta činjenica omogućava im mnogo dublju koncentraciju i usredotočenost na vježbe.
Sve to još je bitnije kod seansi meditacije kada je suština svega u povlačenje u sebe, okretanje misli “prema unutra“, istančana introspekcija prema dubokim sferama naše podsvijesti. Slijepe osobe za takvu su introspekciju neusporedivo sposobnije od ostalih. A upravo ta kvaliteta rezultirat će i nizom drugih učinaka meditacije; prije svega pojačanom kreativnošću i intuicijom.
Ne zaboravimo, u dubinama naše svijesti krije se ogromna moć i snaga koje uglavnom nismo svjesni. Do te moći put vodi kroz duboku meditaciju i koncentraciju. Ili kako je to slikovito rekao jedan veliki jogi čije riječi za kraj prenosimo u nešto pojednostavljenom obliku:
Od Boga ili prirode čovjeku je dana neizmjerna snaga i moć. No, poznavajući čovjekovu sklonost da katkada zloupotrijebi moć koju ima, priroda je tu moć sakrila tamo gdje će ju čovjek najmanje tražiti i najteže naći; u njemu samome. To je moć našega duha, naših misli. Pa da stvar bude još kompliciranija, priroda nam je dala oči prema vam i u startu nas usmjerila da tražimo u pogrešnom pravcu. Samo oni koji shvate da se istinske vrijednosti ne mogu naći izvan nas samih, nego ih treba tražiti unutra, u dubini naše psihe, na kraju će spoznati moć koju naš duh ima.
Nisu li slijepe osobe time u prednosti pred ostalima? Ili barem s jednakim izgledima?
