Ključan element za pravilnu funkciju štitnjače je jod. Jod je sastavni dio hormona štitnjače i jedna od glavnih funkcija štitnjače jest upravo akumulacija i organifikacija joda, a potom i njegovo ugrađivanje u hormone štitnjače T4 i T3.
Dapače, sam naziv T4 i T3 podrazumijeva broj atoma joda koji sama molekula hormona sadrži. Važno je napomenuti da je štitnjača jedini organ u našem organizmu koji ima sposobnost koncentriranja joda, što znači da se jod ne nakuplja u nijednom drugom organu u bilo kakvoj značajnijoj koncentraciji. U specifičnom slučaju kod dojilja, jod se nakuplja u dojkama te se potom izlučuje mlijekom bez čega bi dojenčad bila u značajnom deficitu unosa joda.
Što bi vam liječnik u četiri oka rekao o Hashimotovom tireoiditisu?
Što trebate znati o jodu?
Jod je kemijski element iz skupine halogenih elemenata periodnog sustava i kao takav je vrlo reaktivan u svom elementarnom obliku. Također, vrlo je rijedak u tlu i zemljinoj kori, a u nešto većoj koncentraciji se nalazi u morskoj vodi. Geološkim procesima tijekom zadnjih nekoliko milijuna godina, jod je većim dijelom “ispran” iz tla i to naročito u kontinentalnim područjima zbog čega je kod stanovništva u tim područjima dolazilo do nedostatnog unosa joda.
Obzirom da je jod ključan element u sintezi hormona štitnjače, njegov nedostatan unos dovodi do smanjene sinteze hormona. Kod blažeg deficita unosa joda organizam ipak uspijeva kompenzirati ovaj problem pojačanom sintezom tireostimulirajućeg hormona (TSH) koji potom stimulira rast štitnjače što u takvoj situaciji ipak dovodi do koliko-toliko adekvatne sinteze i lučenja hormona.
Naravno, rast volumena štitnjače podrazumijeva gušavost koja je bila u manjoj ili većoj mjeri prisutna u gotovo svim kontinentalnim područjima i bila je proporcionalna razini deficita unosa joda. Kod težih deficita unosa joda kada organizam ne bi uspijevao kompenzirati nedostatan unos joda, uz gušavost je dolazilo i do hipotireoze. Neliječena hipotireoza dovodi do umora, malaksalosti, općenitog usporavanja metaboličke aktivnosti svih organa i tkiva u organizmu.
Ukoliko se javi tijekom perioda rasta i razvoja, a naročito kod fetusa i dojenčadi, dovodi do neadekvatnog rasta djeteta i mentalne retardacije, što u ovom slučaju ima medicinski naziv kretenizam. Endemski kretenizam je bio prisutan u područjima s izrazitim deficitom unosa joda, od kojih je u Hrvatskoj najpoznatije mjesto Rude kod Samobora. Do polovice prošlog stoljeća, gotovo 85% stanovništva ovog mjesta je imalo značajno povećanu štitnjaču – gušu.
Obzirom na ovaj stravičan javnozdravstveni problem, početkom 20-og stoljeća se počelo razmišljati o programima koji bi povisili unos joda na adekvatnu razinu od oko 0,15 mg dnevno na razini cijele populacije. Pokušalo se jodirati različite namirnice, počevši od vode i kruha, da bi se shvatilo da je sol jedina namirnica koja se gotovo na razini cijele populacije unosi na gotovo istoj razini.
Hipotireoza – što je, koji su simptomi i kako se liječi?
Eliminacija kretenizma
Temeljem navedenog je u Hrvatskoj 1953. Uveden zakon o obaveznom jodiranju soli s 10 mg kalijevog jodida (KI) po kilogramu soli. Već preliminarnim studijama koje su bile provedene par godina nakon uvođenja programa je bio zabilježen značajan pad udjela gušavosti u populaciji uz eliminaciju kretenizma. Ipak, studije provedene gotovo četrdeset godina nakon uvođenja programa su pokazale da je unos joda još uvijek bio neadekvatno nizak uz prisutnost blage gušavosti zbog čega je 1996. godine uveden novi pravilnik o jodiranju soli kojim je povišena razina kalijevog jodida na 25 mg u kilogramu soli.
Ovim povećanjem je u Hrvatskoj konačno postignut adekvatan unos joda od oko 0,15 mg joda dnevno i eliminaciju endemske gupavosti na razini populacije što su potvrdile sve provedene kontrolne studije. Dapače, Hrvatska je zadnjih desetljeća prepoznata kao zemlja model u rješavanju problema nedostatnog unosa joda.
Obzirom da je kod najvećeg dijela populacije unos joda u potpunosti adekvatan, ne preporuča se uzimanje dodatnih preparata koji sadrže jod, obzirom na činjenicu da prekomjerni unos joda može dovesti do blokade funkcije štitnjače s hipotireozom, tireoiditisa, a u nekim slučajevima i do hipertireoze.
Apsolutno je kontraindicirano uzimanje Lugolove otopine koja sadži otprilike 50-100 puta više joda u samo jednoj kapi od preporučene dnevne doze, što znači da se u 4-5 kapi otopine nalazi dovoljno joda za cijelu godinu. Administraciju navedene otopine u kliničkom poslu koristimo kao metodu zaustavljanja sinteze hormona štitnjače kod izrazito teških hipertireoza koje ne uspijevamo “smiriti” nikakvim drugim metodama.
Takva terapija smije trajati samo 10-15 dana, nakon čega se takva štitnjača mora operirati jer inače dolazi do daljnjeg pogoršanja hipertireoze. Jedina skupina kod koje se preporuča uzimanje preparata koji sadrže manje količine joda (oko 0,1 – 0,2 mg) su trudnice jer je kod njih zbog specifične situacije potreban veći unos joda (oko 0,25 mg dnevno).
Posljednje vrijeme se sve više spominje tzv. Himalajska sol, koja je s naše strane “problematična” obzirom da nije regulirana pravilnikom o univerzalnom jodiranju soli te sadrži značajno niži udio joda (otprilike 13 puta), što bi u teoriji ponovo moglo dovesti do pada unosa joda i posljedične endemske gušavosti.
Ipak, obzirom da je navedeni proizvod već značajno vrijeme u prodaji i da posljednjim provedenim studijama nije primijećen pad unosa joda, najvjerojatnije se ne radi o većem problemu, prvenstveno iz razloga što najveći dio ostalih namirnica ipak sadrži jodiranu sol.
Čvorovi u štitnjači – liječnik objašnjava koji zahtijevaju liječenje
Više pročitajte ovdje.
Foto: Shutterstock
