Suvremene teorije, baš kao i praksa, naglašavaju da bi tjelovježba morala biti sastavni dio svakog liječenja depresije, i kada se primjenjuje bez ikakvih lijekova ili posebne psihoterapije, njome se često mogu ostvariti iznenađujući rezultati
“Rekao bih da postoji barem sto faktora koji mogu pogoršati već dijagnosticiranu depresiju“ napisao je u jednom svom članku austrijski psihijatar dr. Leo Meissner “Jedan od sigurnih je odlazak liječniku”.
Ovom izjavom Meissner je komentirao zanimljivo američko istraživanje po kojem 74 posto osoba koje zatraže pomoć zbog depresije, u 50 posto slučajeva izlaze iz ambulante s pogrešnom dijagnozom uzroka. Starije osobe u dodatnoj su opasnosti da se kod njih depresija čak i potpuno previdi. Naime, liječnici primarne zdravstvene zaštite, a i sami stariji pacijenti, simptome depresije jednostavni pripišu starenju ili ih kategoriziraju među posljedice senilne demencije.
Općenito, bitku protiv depresije treba sustavno voditi na više frontova.
Suvremene teorije, baš kao i praksa, naglašavaju da bi tjelovježba morala biti sastavni dio svakog liječenja depresije; njome se poboljšava protok krvi prema mozgu, podiže raspoloženje, samopouzdanje i ublažava stres. Čak i kad se primjenjuje bez ikakvih lijekova ili posebne psihoterapije, njome se često mogu ostvariti iznenađujući rezultati. Nažalost, statistike su i tu poražavajuće. Volja za vježbanjem u obrnutom je razmjeru s godinama starosti, a odnosi se i na osobe koje su se u mladosti redovito bavile sportom tvrdi „The New England Journal of Medicine“. Time se, zaključuje magazin, često zatvara krug iz kojeg više nema povratka prema zdravlju.
