Znanstvenici su analizirali uobičajene izvore proteina i otkrili zabrinjavajuće visoke razine mikroplastike. Najviše zagađenih čestica nalazi se u popularnim prerađenim proizvodima, a ova studija potiče na razmišljanje o hrani koju svakodnevno jedemo.
Mikroplastika se duboko uvukla u našu svakodnevnu prehranu. Ovi sitni komadići plastike pronalaze put do naših tanjura u tisućama, pa čak i milijunima čestica godišnje. Znanstvenici upozoravaju da su upravo oni osnovni prehrambeni proizvodi postali iznimno značajan izvor zagađenja u našim tijelima, a problem više nije ograničen samo na posude iz kojih jedemo.
Bez obzira na marku proizvoda ili trgovinu
Studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Torontu i organizacije Ocean Conservancy donosi vrlo zabrinjavajuće rezultate. Stručni tim analizirao je šesnaest vrsta proteina, uključujući morske plodove, perad, govedinu, svinjetinu i biljne alternative. Uzorci su pažljivo nabavljeni iz supermarketa i izravno s ribarskih brodova kako bi istraživanje bilo što realnije.
Rezultati su pokazali da čak osamdeset i osam posto testiranih uzoraka sadrži određenu razinu mikroplastike. Ovi podaci pokazuju da promjena marke proizvoda ili odabir skuplje trgovine ne donosi značajno smanjenje plastike koja završava u našem organizmu. Prema riječima morske biologinje doktorice Britte Baechler, čini se da zaista nema pravog bijega od ovih čestica.
Prosječna odrasla osoba u Sjedinjenim Američkim Državama unese oko jedanaest tisuća čestica mikroplastike godišnje samo iz proteinskih proizvoda. Ipak, oni koji češće jedu najzagađenije namirnice mogli bi progutati i do impresivnih tri milijuna i osamsto tisuća čestica tijekom samo jedne godine.
Najzagađenije namirnice na našim stolovima
Pohani škampi pokazali su se kao apsolutni rekorderi ovog istraživanja, jer sadrže u prosjeku nevjerojatnih tristo sedamdeset čestica mikroplastike po porciji. Na visokom drugom mjestu nalaze se biljni medaljoni koji sadrže prosječno sedamdeset i tri plastične čestice, a odmah iza njih slijede klasični pileći medaljoni. Među prvih pet našli su se još i riblji štapići. Sve ovo jasno upućuje na činjenicu da visok stupanj industrijske prerade hrane značajno doprinosi količini plastičnih čestica na stolu.
S druge strane, namirnice koje su minimalno prerađene pokazuju drugačiju sliku. Istraživači su otkrili da svježa pileća prsa imaju prosječno samo dvije čestice mikroplastike po porciji, dok svinjski kotleti bilježe u prosjeku četiri čestice. Ovi nalazi sugeriraju da način na koji se hrana industrijski obrađuje i pakira igra apsolutno presudnu ulogu u njezinoj kontaminaciji.
Skriveni putovi zagađenja i obrada hrane
Glavna autorica istraživanja Madeleine Milne istaknula je kako je primamljivo donositi brze zaključke o tome što bismo trebali jesti, ali upozorava da još uvijek znamo premalo o razmjerima problema. Nedavna istraživanja potvrdila su da radnje poput otvaranja plastičnih boca ili odmotavanja hrane pakirane u folije mogu izravno kontaminirati namirnice. To znači da ambalaža predstavlja jedan od glavnih putova zagađenja.
Novije analize sugeriraju da bi voće i povrće zapravo mogli biti najveći doprinositelji svakodnevnom unosu mikroplastike.
Važno je naglasiti da mikroplastika nije prisutna isključivo u proteinskim proizvodima, već se širi na cjelokupnu prehranu. Novije analize sugeriraju da bi voće i povrće zapravo mogli biti najveći doprinositelji svakodnevnom unosu mikroplastike. Kao što potvrđuju stručnjaci iz organizacije Ocean Conservancy, ovo pionirsko istraživanje jasno pokazuje nužnost hitnih daljnjih ispitivanja kako bismo bolje razumjeli širu sliku.
Utjecaj na zdravlje i budućnost regulacije
Prisutnost mikroplastike u našim tijelima više nije samo znanstvena pretpostavka, već čvrsto dokazana činjenica. Ove sićušne čestice uspješno su pronađene u ljudskoj krvi, jetri, bubrezima i osjetljivom tkivu mozga. Postoje ozbiljne indicije da kronična izloženost mikroplastici može izazvati opasne upale, poremetiti ravnotežu hormona i ozbiljno narušiti zdravu crijevnu floru te povećati rizik od kardiovaskularnih problema.
Unatoč zabrinjavajućim nalazima, globalni regulatorni okvir i dalje je spor kada je u pitanju zaštita potrošača. Američka agencija za hranu i lijekove trenutno tvrdi kako znanstveni dokazi ne pokazuju izričito da razine mikroplastike predstavljaju neposredan rizik za zdravlje, pa ne postoje strogi zakoni. U Europskoj uniji uvedeni su određeni propisi, no specifična pravila za ambalažu i dalje nedostaju.
U Europskoj uniji uvedeni su određeni propisi, no specifična pravila za ambalažu i dalje nedostaju.
Zagađenje plastikom postalo je nevidljivi, ali vrlo uporni gost za našim stolovima. Ipak, svjesnijim odabirom namirnica, izbjegavanjem industrijske hrane i smanjenjem upotrebe plastične ambalaže, možemo napraviti onaj mali, ali iznimno važan korak prema zdravijoj svakodnevici. ( Ordinacija.hr )
