Aleksandar Ajdarić, osobni je trener koji svakog vikenda za Ordinaciju.hr britkim i jasnim tekstovima otkriva važnost tjelovježbe, ali i prehrane te njihov utjecaj na vaše zdravlje.
Kroz svojih 25 godina rada na raznim poslovima, na raznim radnim mjestima i čak kroz par različitih zanimanja, mislim da sam stekao dobar uvid u to što ljudi najčešće jedu za svoje gablece na poslu. S obzirom na to da se radi o gotovo svakodnevnom obroku u našem životu, učinak gableca na cjelokupnu prehranu je značajan. Ali ne samo to, kroz usputne razgovore shvatio sam da ljudi u većini odabiru onaj tip gableca koji je isti ili vrlo sličan upravo onoj hrani koju pretežno jedu i kod kuće, odnosno mimo posla, ili kao god im se pruži prilika za takvom hranom. Iz tog razloga sam i dao takav naslov tekstu.
Gablece koji se uglavnom jedu na poslu sam podijelio u pet skupina i bilo bi zanimljivo doznati slažete li se s tom klasifikacijom. Krenut ću s najmanje kvalitetnom skupinom prema najkvalitetnijom.
Gablec koji uopće i nije hrana
Riječ je o gablecu koji se sastoji od sljedećeg: lisnato s nekim slatkim ili slanim punjenjem, keksi, čokoladica, sok ili energetski napitak.
Neki put si ljudi kupe sva četiri artikla, neki put kombiniraju unutar toga. Glavna karakteristika ovog tipa gableca je da nije riječ o prirodnoj hrani, već se radi o zabavnim prehrambenim derivatima nastalima iz nečije mašte u nekom laboratoriju prehrambene korporacije, uglavnom prije 150 godina. Puni su šećera, loših masti, imaju zanemarivu količinu proteina, vitamina i minerala, a vlakna nemaju uopće. Drugim riječima, radi se o samom vrhu najnezdravije hrane na planeti te su najzaslužniji za debljanje i brojne druge metaboličke bolesti, kao što su dijabetes, visok tlak i povišeni lipidi u krvi.
Molim da se ova kritika ispravno shvati. Nemam načelno ništa protiv slatkiša, ali ako su slatkiši svakodnevni i jedini gablec, onda je to sa zdravstvene strane izrazito problematično.
Od 1-5, ocjena – 0.
Gablec pohani
To je sva prirodna hrana koja se umotala u smjesu od brašna, jaja i krušnih mrvica i ubacila u duboko, višestruko korišteno palmino ulje.
Klasični primjer je bečki ili zagrebački odrezak s pomfritom i tartarom. Ovakva hrana ima jako puno masti i jednostavnih ugljikohidrata, malu količinu proteina te opet, nimalo vlakana.
Dosta je skupa, ali je jako popularna i velikoj većini jako ukusna.
Od 1-5, ocjena – 2.
Gablec bauštelski
Riječ je o debelom i masnom sendviču, tzv. vječnom gablecu, koji se jeo u neandertalskim pećinama, a jest će se i na Marsu.
Recepturu zna i malo dijete. Prepolovljeno bijelo pecivo, debeli sloj majoneze, 10-15 dkg salame i 5 dkg sira gaude. Povrće je strogo zabranjeno, a napitak koji savršeno ide uz to je čokoladno mlijeko.
Kao i pohani gablec ima sličan nutritivni profil i utaban put prema visokom kolesterolu i hipertenziji. Ne postoji muškarac koji ne obožava ovakav gablec, postoje samo oni kojima je doktor zabranio da ga jedu.
Od 1-5, ocjena – 2/3.
Gablec iz menze
Ovo je prva skupina gableca koja ne živi u nutritivnoj močvari. Riječ je o gablecima koje su nam naše mame i bake pripremale za ručak. To su, dakle, paprikaši, gulaši, ujušci, pire krumpir, pečena piletina, grašak, mahune, faširanci, punjena paprika i tako dalje.
To su zapravo sasvim prihvatljivi gableci koji imaju određenih mana, ali s obzirom na nutritivne užase kojima smo okruženi, doktori, nutricionisti i osobni treneri diljem svijeta bili bi oduševljeni kada bi se ljudi time hranili. Nažalost, menze koje pripremaju takvu hranu uglavnom se nalaze u boljim državnim, gradskim i privatnim poduzećima i nisu u ponudi većini radnika u zemlji. Ima nekih koji takvu hrane pripremaju kod kuće pa donose na posao, ali čini mi se da je riječ o manjem broju radnika.
Od 1-5, ocjena – 4.
Gablec pravilni
Riječ o obroku koji je napravljen kod kuće, nutritivno je bogat i raznovrstan. Takav obrok navodno je viđen prije nekoliko godina kod jednog čovjeka, ali se vjerojatno radi o urbanom mitu i priči kojom se plaše mala djeca ili zanose štreberi.
Namirnice za ovakav tip gableca nabavljaju se isključivo preko interneta, dolaze iz Južne Amerike i Azije, ekstremno su skupi, a okus im je ogavan.
To su obroci kao što su: zobena kaša s kefirom, voćem i medom, tortilje s mljevenom junetinom i povrćem, sendviči od integralnog peciva, pureće salame i povrća, salate od matovilca, pilećih prsa, povrća, preprženih sjemenki i bućinog ulja.
Priprema ovakvih jela, nažalost, zahtijeva višednevni rad, nekoliko osoba i podršku umjetne inteligencije. Onaj tko ga donese na posao, bude izvrgnut začuđenim, uplašenim i zabrinutim pogledima te najčešćem pitanju: “Jesi li bolestan?”
Isprike na možda pretjeranom sarkazmu, ali shvatili ste što želim reći.
Obroci koji se pripreme doma su višestruko jeftiniji nego kada se hrana kupuje vani. Njihova priprema možda će vam biti malo zahtjevnija na početku, ali kada vam uđe u naviku, shvatit ćete da je to čak jednostavniji i lagodniji način nego stajati u redu u pekari ili trgovini. Osim toga, učinak na zdravlje sa samo tim jednim obrokom može biti iznimno velik.
Jer, kad god govorimo o bolesti ili zdravlju, govorimo u kategoriji svakodnevnosti. Dakle, razliku rade one stvari koje činimo svaki dan. A gablec je naš kolega kojeg svaki dan srećemo na poslu.
(Piše: Aleksandar Ajdarić)
