Osobama s bilo kakvom dijagnozom a pogotovo autoimunom potreban je povećan oprez/prilagodba na život s istom.
Smanjiti stres, prilagoditi prehrahranu, povećati odmor, ali i samo ophođenje prema istima također treba biti s puno više pažnje.
Kako moja doktorica kaže, mi s multiplom sklerozom smo HIPER osjetljivi u dosta toga, tjelesno, od samih refleksa, kada me lupne po koljenu pa mi noga odleti gotovo ravno njoj u glavu pa do emocija, kada smo ili HIPER sretni ili HIPER ljuti ili HIPER volimo ili HIPER ne volimo.
Kako sam otkrila da bolujem od multiple? Tek sam rodila i mislila da se radi o simptomima umora…
Sve je hiper
Onda opet kada smo u tim HIPER emocijama reagira nam i tijelo nekim pogoršanjem trenutnog stanja. Začarani krug. Dakle, kod nas gotovo pa kao da je sve HIPER.
To je apsolutno logično jer nosite dijagnozu gdje je vaš organizam toliko HIPER obrambeno nastrojen da se bori čak i sam protiv sebe.
Razmišljajući o sebi kao nositeljici ove dijagnoze mogu reći da moj primjer to HIPER apsolutno opravdava. Jer zaista HIPER volim, HIPER štitim što volim, HIPER sam odana, HIPER prezirem neiskrenost….
Pričam tako prije koji dan s curom koja također nosi dijagnozu koju i ja i govori ona meni kako joj s njenih 29 godina je tako dosadilo biti sama.
Kako ima gotovo preko dvije godine da je nakon primitka dijagnoze doživjela krah braka, mnogih “prijateljstava” i da od tada nije naišao ni jedan čovjek koji je pokazao i najmanje volje za zadržati se uz nju. Zadržati u malo ozbiljnijem ili bar malo dužem aranžmanu, da bude “njen” čovjek niti je itko pokazao interes da ona bude “njegova” žena.
Slušam je i mislim se. Nije li to u potpunosti za očekivati!? Danas, poglavito mladi ljudi, kada kreću u nešto ne žele teret, ne žele prtljagu. Naivno misle da ako počnu iz potpuno “čiste” i nove situacije da će im tako i ostati i da im život neće upakirati nešto što će malo teže ili uopće neće htjeti ni otpakirati nego će samo – otići.
Samim time, ona koja je doživjela tako mlada bračni krah, dobila dijagnozu i još k tome ima i dijete, apsolutno je lako za shvatiti da joj se neće udvarači baš i bacati pod noge.
Danas kada je sve INSTANT.
“Kako je živjeti s multiplom sklerozom? Još uvijek je nisam prihvatila, ali napredujem”
Instant kava, instant slava, instant brakovi, instant razvodi. To vodi tome da se sve svede na INSTANT. Ali ja još nisam čula da su izmislili instant pašticadu. Nešto što valja, što je već toliko vremena cijenjeno kao nešto što valja i što vremenom ne gubi na vrijednosti. Da se može napraviti instant i održati tako, ne vjerujem i da će ikad i biti moguće.
Ali zato imate instant carbonara tjesteninu koja čak i da je idete sami spremati ne iziskuje toliko truda, vremena a ni toliko sastojaka. Sada sve ovisi koliki ste gurman i na što pristajete.
Presložiti prioritete
Jesu li nam ove nove situacije i dijagnoze došle sukladno današnjem načinu života?
Uvjerena sam da jesu.
Konkretno, ovim autoimunim dijagnozama kojima je danas poglavito mladost izložena kao da smo u najvećem poletu života primorani prizemljiti se i potpuno presložiti prioritete i kompletan dotadašnji životni plan.
Slušajući me kako razlažem naše stanje, donekle sam umirila curu koju sam vam gore spomenula.
Na kraju sam joj rekla da lijepo uzme sva saznanja i zaključke koje je silom morala usvojiti i da bude uvjerena kako će joj se manje grešaka događati, ili će joj manje grešaka dolaziti, bar onih u muškom obliku, što je opet skroz dobro. Za početak. Novi početak. Sretno.
“Najgore je kad nekome kažem da imam multiplu… Očekuju invalidska kolica, a ja naizgled normalna”
Foto: Pixsell, Shutterstock
