Španjolski istraživači tvrde kako su osobe sa smanjenom razinom minerala selena u krvi sklonije raku mjehura – što je manja količina selena, to je rizik veći.
Selen je mineral u tragovima koji dolazi iz tla. Njegovi
prehrambeni izvori uključuju biljke i meso životinja koje su pasle ili jele
žitarice što su rasle iz tla bogatim selenom. Jednako tako, brazilski orah je
izrazito bogati rudnik ovog minerala.
Naše tijelo koristi selen kako bi stvorilo selenoproteine, od
kojih mnogi djeluju kao antioksidansi i sprječavaju stanično oštećenje.
Španjolski su stručnjaci analizirali podatke sedam prethodnih
studija: ispitanicima su uzeti uzorci noktiju i krvi kako bi bio ustanovljen
njihov rizik razvijanja raka mjehura.
Istraživanje je pokazalo kako su osobe s najvišom razinom selena
izložene 39 posto manjem riziku raka mjehura, a zaštitna uloga ovog minerala
najprimjetnija je bila kod žena. Znanstvenici smatraju kako je posrijedi
razlika između muškaraca i žena u razgradnji selena.
“Iako naši rezultati upućuju na dobrobitni učinak povećanog
unosa selena kada je u pitanju rizik od raka mjehura, potrebno je provesti još
istraživanja kako bi se saznanja potvrdila prije nego što preporučimo pojačani
unos ovog minerala”, ogradila se dr. Nuria Malats, voditeljica Skupine
genetske i molekularne epidemiologije španjolskog Nacionalnog istraživačkog
centra za rak, ujedno i čelnica studije.
Institut za medicinu američke Akademije
znanosti preporučuje dnevni unos selena od 55 mikrograma za odrasle, a trudnice i dojilje bi trebale unositi
i više. Ujedno, maksimalni unos ovog minerala u tragovima trebao bi biti 400
mikrograma. Baš kao i premalo selena, prevelike količine mogu dovesti do
selenoze: stanja sa simptomima poput gubitka kose, zadaha po češnjaku,
oštećenja noktiju, umora, razdražljivosti i blagog živčanog oštećenja.
Studija je objavljena u službenom glasniku Američke udruge za rak Cancer Epidemiology, Biomarkers and
Prevention.
K. Horvat
