Počela je nova sezona televizijskih reality emisija. Neki se zbog toga zgražaju, ali nekima je to omiljena razbibriga. Mnogo toga skriva se u pozadini – manipulacija, ponižavanje, poticanje egzibicionizma…
Klasičan je primjer Big Brother koji je izvorno inspiriran romanom Georgea Orwella “1984”, ali postoje velike razlike. U Orwellovu romanu Big Brother simbolizira kruti državni aparat koji nadzire svaki aspekt života bez znanja građana, dok u reality emisiji gledatelji iz svojih domova promatraju dobrovoljce koji su svjesno pristali na to.
Zašto ljudi pristaju sudjelovati u realityju?
Sudionici su najviše motivirani (osim novčane nagrade) potencijalnom slavom koju žele unovčiti u medijima ili zabavnoj industriji. Živimo u svijetu iskrivljenih vrijednosti, brze zarade, instant slave, gdje se postaje slavan ne radeći ništa. Zato ovakve reality emisije ciljaju prvenstveno one socijalne skupine koje su “gladne” uspjeha po svaku cijenu.
Istodobno se promoviraju bivši sudionici takvih emisija tako da se ističu oni kojima je sudjelovanje u emisiji donijelo uspjeh i slavu, a ne prikazuju se sudbine svih onih koji su bili “gubitnici” u emisiji. Ne spominje se koju su psihološku, emocionalnu i socijalnu cijenu platili nakon što su se reflektori ugasili, a mediji ih zaboravili – kad su se suočili s realnim problemima realnog života i okolinom iz koje su otišli.
Zašto ljudi gledaju takve emisije?
Reality je društveni eksperiment, a mogao bi imati i obrazovni aspekt, da se vidi kako bi natjecatelji mogli reagirati na pritisak u zatvorenom okruženju, kako u takvim uvjetima iz ljudi izlazi ono najbolje, altruizam, suosjećanje, velikodušnost, dobrota, hrabrost itd. No producenti su se namjerno odlučili za groteskni “freak show” u pokušaju poticanja gledanosti.
Reality privlači i potiče voajersku fascinaciju budalaštinama onih koji zapravo pokušavaju pobjeći od vlastitog nesretnog i neispunjavajućeg života.
Gladijatorska arena
Gledatelji žele vidjeti i uživati, baš kao posjetitelji gladijatorskih arena, kako se sudionici bore tko će “preživjeti”, kako manipuliraju jedni drugima, ili kako bi saznali je li bilo seksa i s kim – pravi socijalni darvinizam. Zanimanje za takve lascivne detalje potaknuto je medijima koji posvećuju vrijeme i prostor krvavim detaljima, podiž palac gore ili dolje poput rimskog cara, i pokreću kampanje da masa odbaci određene pojedince.
Producenti nude publici moderne gladijatore koji se bore za pobjedu, za slavu u socijalnoj areni prikazujući sebičnost, požudu, pohlepu i egoizam kao neizbježan izraz “ljudske prirode”.
Pozitivci i(li) negativci
Zapravo show ismijava i ponižava natjecatelje, dehumanizira našu kulturu, spušta televizijske standarde, promovira ljudske slabosti kao senzacije, dozvoljava psihološko i emocionalno nasilje, potiče seksualni egzibicionizam i degradira sliku mladih ljudi. Predstavlja se kao živi društveni eksperiment, a uistinu to je ništa više nego “freak show” skrivajući se kroz promociju tolerancije. Pozitivci u odnosu na negativce, s dodatkom uzbuđenja zbog potencijalnog nasilja ili seksualnog sparivanja.
Zatvorski eksperiment
U istraživanju poznatom kao Stanfordski zatvorski eksperiment sudjelovali su dobrovoljci podijeljeni u dvije skupine. Jedna skupina imala je ulogu “zatvorenika”, a druga ulogu “čuvara”. Boravili su u simuliranom “zatvoru” i dobili upute kako odigrati svoje uloge. Eksperiment je trebao trajati 14 dana, pod neprestanim nadzorom znanstvenika. Nije trebalo dugo da dvije skupine postanu neprijateljske i eksperiment je morao biti otkazan nakon samo šest dana. Čak su se i znanstvenici počeli ponašati poput negativaca.
“Zabava” zbog zarade
Reality emisije koriste slične metode. Neki sudionici igraju ulogu “zatvorenika”, a neki ulogu “čuvara”. I gledatelji su poput “čuvara”. Ali cilj reality emisije nije znanstveno istraživanje nego stjecanje dobiti. Znanstvenicima su zabranjeni neetički eksperimenti, a industriji zabave to je dozvoljeno “jer to nije eksperiment već zabava”. Zadaci, nagrade i kazne osmišljeni su da se potakne “dobre“ i “loše“ sudionike da se ponašaju prema volji gledatelja, kao što su i znanstvenici u spomenutom istraživanju činili.
Izbor je vaš…
Stanfordskim zatvorskim eksperimentom utvrđeno je da su se svi sudionici, uključujući i znanstvenike, ponašali sve više sadistički, bešćutno i neetički.
Zapitajmo se kako to djeluje na gledatelje realityja, kako utječe na ponašanje i vrijednosti koje želimo i zaslužujemo živjeti. Imamo izbor – gledati ili ne. Izbor je vaš!
Foto: Shutterstock
