Smrdjeti ili ne smrdjeti – često je pitanje pri odlučivanju koliko češnjaka staviti u večeru. Prije nekoliko godina, možda ste se i pitali poboljšava li češnjak doista zdravlje ili su takve tvrdnje samo prazna marketinška priča. Danas stotine znanstvenh radova potvrđuju brojne njegove dobrobiti.
“Češnjak je jedna od najistraživanijih biljaka u medicini ikad – njegove su zdravstvene dobrobiti znanstveno dokumentirane. Kad bi mi bilo zabranjeno jesti sve biljke osim jedne, ne bih se odrekao češnjaka jer osigurava naširi spektar zdravstvenih dobrobiti i ima odličnu znanstvenu potporu”, pojašnjava Jeya Henry sa Sveučilišta Oxford Brookes.
Učinci češnjaka na zdravlje dolaze većinom od njegovih spojeva sa sumporom, što je prirodan način izbjegavanja biljnih nametnika. Na štetu češnjaka, ljudi su od svojih početaka zavoljeli njegov okus i zdravstvene dobrobiti – graditelji egipatskih piramida svakodnevno su dobivali češnjak za snagu, kao i grčki i rimski vojnici tijekom ratnih osvajanja. Louis Pasteur je 1850-ih zamijetio antibakterijsku aktivnost češnjaka, a od tada znanstvenici diljem svijeta rade na rješavanju tajne njegova uspjeha.
Henry navodi pet najvažnijih zdravstvenih svojstava češnjaka: antibiotička svojstva, svojstva protiv nastanka raka, svojstvo razrjeđenja krvi, antiviralna i antifungalna svojstva. No češnjak se pokazao dobrim borcem i protiv visokog krvnog tlaka, kolesterola, AIDS-a, artritisa, dijabetesa, gripe, gubavosti i tuberkuloze.
John Milner iz instituta National Cancer Institute iz SAD-a kaže da su, unatoč svim današnjim saznanjima o dobrobitima češnjaka, potrebne dodatne studije kako bi se razjasnilo na koji način ostale sumporne komponente i njihove interakcije djeluju na zdravlje.
Alicin, tvar jakog antibakterijskog i antifungalnog djelovanja, danas je najčešće spominjana sumporna komponenta češnjaka i često se prodaje kao dodatak prehrani u obliku tableta. “Kuhanjem češnjaka alicin se razgrađuje te neki stručnjaci smatraju da bi se češnjak uvijek trebao jesti sirov kako bismo ostvarili pune dobrobiti njegova djelovanja, no takve tvrdnje još uvijek nisu dokazane”, pojašnjava Henry.
Uz sumporne sastavnice, češnjak je prepun enzima, vitamina B, bjelančevina, saponina, flavonoida i mnogih drugih tvari. “Razumijevanje tako kompleksne mješavine tvari velik je znanstveni izazov”, priznaje Milner.
Oba znanstvenika vjeruju kako se suplementi češnjaka koji sadrže samo jednu do dvije njegove sastavnice ne mogu mjeriti s prirodnim češnjakom. “Cilj farmaceutskih kompanija nije prodavanje više tvari odjednom, već jednu po jednu komponentu”, pojašnjava Henry.
No Ronald Cutler koji proučava alicin pri Sveučilištu u Londonu, ne slaže se s tvrdnjama dvojice znanstvenika da se svojstva prirode ne mogu kopirati u laboratoriju. Cutler je ekstrahirao alicin iz češnjaka i koristio ga u kliničkim studijama kako bi učinkovito liječio sojeve bakterije Staphylococcus aureus, otporne na antibiotik meticilin. Cutler, koji je i znanstveni savjetnik za tvrtku Allicin International koja prodaju ekstrakte alicina, tvrdi: “Priroda nam je pokazala put. Na nama je da ga slijedimo i poboljšamo”. Dodaje i da se slaže s tvrdnjom da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se razumjela kompleksnost spojeva češnjaka.
Unatoč svemu iznesenome, ostaje pitanje specifične arome češnjaka. Henry, inače rođen u Indiji, a odgojen u Šri Lanci, vjeruje kako bi europljani trebali biti otvoreniji za mirise hrane, a preporučuje i biljke koje pomažu u smanjenju mirisa češnjaka – komorač, klinčić i cimet.
Izvor: Biologija.com.hr
