Postoje namirnice koje zbog svog sastava mogu trajati dugo. Među njima se nalazi i med. Zašto je tako, otkrivamo u nastavku teksta.
Kemijski sastav meda
Med je u osnovi šećer, a on sadrži male količine vode što otežava razvoj bakterija i mikroorganizama. Njegova pH kiselost iznosi između 3 i 4.5, što je dovoljno za uništavanje svega što bi se poželjelo nastaniti u medu. Dakle, šanse za preživljavanje bakterija su jako male.
I pčele utječu na njegovu dugotrajnost
Pčele sakupljaju nektar, koji je pun vode (između 60 i 80 posto), no tijekom stvaranja meda, pčele uklone dovoljno vode samo mahanjem krila. Pčele posjeduju enzim kojega izbacuju kako bi napravile med, a kada se ovaj enzim pomiješa s nektarom nastaju dva spoja – glukonska kiselina i vodikov peroksid koji će također pomoći u borbi sa svim negativnim stvarima koje planiraju nastati u medu.
Arheologija
Arheolozi su u svojim iskopinama često nailazili na posude s medom, potpuno očuvane. Uz med, nailazili su još namirnica koje su zadržale svoju svježinu: sol, šećer, osušena riža su neke od njih. Vjerojatno biste odmah poskočili i probali med, ali istraživanja naglašavaju da za razliku od drugih dugovječnih namirnica med gubi svoja ljekovita svojstva.
Dakle, ako med dobro zatvorite, može trajati vječno.
A. A.
