Mnoge osobe koje muku muče s viškom kilograma i nikako ne mogu postići ili održavati svoju idealnu težinu bit će iznenađene novostima južnokorejskih znanstvenika: mršavljenje može biti štetno za zdravlje!
Njihovo je istraživanje pokazalo kako su osobe
koje su dugoročno izgubile mnogo prekomjerne težine imale veću količinu
perzistentnih organskih onečišćivača u krvi u odnosu na osobe koje su zadržale
istu težinu ili su se udebljale.
Perzistentni organski zagađivači su ili organske
tvari ili one koje su ljudi stvorili industrijskim procesima, a povezane su sa
širokom lepezom bolesti, od dijabetesa tipa 2, raka, hipertenzije, problema sa
zubima, senilnosti do srčanih bolesti.
Ovi su zagađivači otporni na okolišnu
degradaciju, što znači da se nakupljaju u našem okolišu, te tako mogu stići do
ljudskog ili životinjskog tijela i tamo se nastavljati akumulirati.
Ustanovljeno je kako izloženost ovim tvarima može poremetiti endokrini,
reproduktivni i imunološki sustav.
Perzistentni se organski zagađivači skladište u
masnom tkivu, no kada mršavljenjem smanjimo njegovo količinu, ove se tvari
otpuštaju u krvotok kojim stižu do vitalnih organa (srca ili mozga).
Istraživači Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Kyungpooku
usporedili
su količinu ovih zagađivača kod preko tisuću osoba.
Ustanovili su kako su
ispitanici koji su u većoj mjeri smršavjeli ujedno imali veće koncentracije
perzistentnih organskih zagađivača, a učinak je bio nešto izraženiji kod osobe
koje su zadržale svoju novostečenu liniju kojih deset ili više godina usporedno
s onima koji su godinu dana zadržali novu kilažu.
Njihovi rezultati pomažu objasniti zašto su neke
osobe izloženije većem riziku demencije ili srčanih bolesti nakon mršavljenja,
iako ističu kako je ova veza moguća, ali ne i decidirano dokazana slijedom uzroka
i posljedice.
Istraživači smatraju kako je potrebno provesti
još studija kojima će se izmjeriti dobrobiti mršavljenja u odnosu na rizik
povišene koncentracije ovih zagađivača u krvotoku. Istraživanje je objavljeno u
stručnom časopisu International Journal of Obesity.
K. Horvat
