Kada promotrite godinu iza sebe, koliko ste zadovoljni s onim što ste postigli? Gdje ste mogli bolje, a na koje ste trenutke ponosni?
Što želite promijeniti u godini koja je pred vama? Malo nas zapravo odvaja vrijeme da na dubok i sistematičan način razmisli o stvarima koje u životu želi ostvariti. Pomalo ironično, ljudska motivacija nije oduvijek bila popularna tema ni u znanstvenoj psihologiji. Ne tako davno u povijesti psihologije, isključivo je vanjsko i opažljivo ponašanje bilo u fokusu istraživanja. Danas je situacija bitno drugačija te unutarnji, posredno opažljiv čovjekov svijet predstavlja neiscrpno i fascinantno vrelo pitanja za suvremenu znanost.
Što kad unatoč božićnim svjetlima i punom stolu – ostane usamljenost?
Unutarnji putokazi
Bitan dio tog unutarnjeg svijeta čine upravo motivacijski procesi. Pritom govorimo o svim onim procesima koji iniciraju, upravljaju i održavaju ponašanja usmjerena prema nekom cilju. Već je iz ovoga jasno da su ciljevi vrlo važan dio ljudske motivacije.
Njih možemo zamisliti kao osobne, samo nama vidljive unutarnje putokaze. Putokaze koji usmjeravaju našu pažnju i trud prema onim aktivnostima koje su važne za postizanje cilja, a odvraćaju nas od aktivnosti koje nisu bitne i koje nas od cilja mogu udaljiti.
Međutim, ciljeve često postavljamo na potpuno krivi način, a ponekad propuštamo uopće razmisliti o njima. Propuštamo postaviti si jedno jednostavno pitanje – Što želim postići i na koji način ću to pokušati postići? Postavljanje ciljeva krucijalno je za uspjeh na poslu, obrazovanju, u svakodnevnom životu. No, kakvim ciljevima treba težiti? Trebamo li stremiti zvijezdama ili se voditi za onom – „Važno je dati sve od sebe“.
Može li narcizam nekada biti i zdrav?
Možda neočekivano, istraživanja pokazuju da specifični, visoko postavljeni ciljevi vode boljem učinku nego kada se ljudima kaže da naprosto daju sve od sebe. Ako malo bolje razmislimo, rečenice poput „Dat ću sve od sebe“ nose različito značenje za različite ljude, a često i kod jedne te osobe mogu podrazumijevati potpuno različitu razinu truda, i to ovisno o pojedinom zadatku.
S druge strane, visoko postavljen i preciziran cilj je u svojoj srži energizirajući te nas mnogo jasnije upućuje na razinu truda kojeg treba uložiti. Visoko postavljeni cijevi produljuju i vrijeme koje ulažemo u bavljenje nekim zadatkom.
Ponekad nas prazne i općenite rečenice koje sami sebi upućujemo mogu štiti od osjećaja dubokog razočaranja u slučaju da ne uspijemo ostvariti ono što smo naumili, no bježeći od viših ciljeva uskraćujemo sebi priliku za ostvarenjem svih svojih potencijala.
Znate li koje vještine razlikuju vrhunske od manje uspješnih menadžera?
Pametno naprijed
Iako „zvijezde“ kojima stremimo trebaju biti visoke, potpuno nerealni i zato neostvarivi ciljevi također mogu biti kontraproduktivni. Slikovito rečeno, treba stremiti tek koji centimetar izvan dosega ruke. Druga važna stvar jest orijentiranost na proces, odnosno put do odredišta, a ne isključivo na samo odredište. Ne kaže se uzalud da je važno ići korak po korak.
Sposobnost koja je važna u svakodnevici, ali i za osvajanje Nobelove nagrade – imate li je?
Stoga, umjesto da si zacrtate peticu iz nekog seminara na fakultetu, možda je pametnije detaljno razraditi strategiju kako to postići. Kada govorimo o umijeću postavljanja ciljeva, često se spominju tzv. SMART ciljevi.
Ako još ne znate o čemu se radi, riječ je o ciljevima koji su, kako i sam naziv sugerira, pametno postavljeni, no pritom svako slovo u riječi označava jednu od osobina takvih ciljeva. SMART ciljevi su specifični (specific), mjerljivi (measurable), ostvarivi (achievable), relevantni (relevant) i vremenski definirani (time bound).
Što kad Murphyjev zakon zavlada u našim glavama?
Inspiracija za druge
Neke od ovih osobina već smo spomenuli. Među njima su specifičnost i ostvarivost cilja. Da je cilj kojeg smo postavili mjerljiv možemo biti sigurni ako si postavimo pitanje poput onog: „Kada ću znati da je cilj ostvaren?“ Upravo zato cilj „poboljšati financijsko stanje“ nikako nije definiran na način koji omogućuje mjerenje napretka. Nadalje, relevantnost cilja je važna jer ustrajnost u njegovom postizanju direktno ovisi o tome koliko nam je osobno važno njegovo ostvarenje.
Ovo je važna informacija i za sve poslodavce i šefove koji bezuspješno pokušavaju motivirati svoje zaposlenike. Ono što svakako može pomoći jest kada kao nadređene osobe pokažemo da je spomenuti cilj i nama samima važan.
Ne trebaju nam rezultati istraživanja da priznamo kako ravnodušni šef ne može ni svoje zaposlenike natjerati na predanost. Jasna vizija onoga što želimo ostvariti i svjedočenje o važnosti tog postignuća može djelovati vrlo inspirativno na ljude u našoj okolini. I naposljetku, vremenski okvir cilja upućuje na važnost postavljanja rokova.
Autoritet koji ignorira ono dobro ima najkraći rok trajanja
Rokove treba postavljati i za generalni cilj, ali i za sve one međukorake koji su važni na putu njegova ostvarenja. Uzevši sve ovo u obzir, može se učiniti da je postavljenje ciljeva prava znanost u malom, no kako u tom umijeću postajmo vještiji i na taj način gradimo neophodno samopouzdanje, tako postavljanje pametnih ciljeva postaje sve više automatski proces.
Stoga vam u novoj godini želim puno pametnih, odvažnih i prije svega ostvarenih ciljeva!
Znate li zašto je vaš pas sretniji od vas?
Foto: Shutterstock
